subota, 11.07.2009.
....
a što je bilo na večeri???...ah da…. ugodno društvo…restoran prepun žena…i možda 4 muškarca… čak i djevojka s ružama sad ima drugačiju spiku…“Da li je ovdje neka ruža slavljenica?“ .  Pogled sa stola u restoranu...al se vid s mrakom malo "zamutio" a ona je sjedila do mene…pjesnikinja….slikarica…umjetnica….izgubila je sina prije godinu dana..i ovo joj je prvi izlazak vani - ne smijete samovat! Morate ić van pa čak i ako Vam je to dosadno. To ste me vi naučili. da je tišina u duši toliko jaka…..čak sam objavila i posvetu koju ste mi napisali - a što sam napisala? - „za Elizabetine sanjive trenutke“…. vrti ona umorno glavom jer je to sigurno tisuće puta napisala, al' se više toga ne sjeća…sad živi neki drugi život..život u tišini i tuzi …i počne pričat o nesreći…o događanjima prije i poslije…. ispričava se što priča…ali mora…jer čim je naručila kavu…na ogradu restorana doletila je ptičica i stala je tu sve dok kava nije bila popijena - znate, danas više vrijedi netko kome možeš reć šta misliš, a da ne razmišljaš o izgovorenom, nego svo bogatstvo ovog svijeta - je…to je tako teško nać – odmah se čuje za stolom - prepoznati nepoznatog ...a ona me je gledala sa sjetnim osmjehom na licu…kao da mi je ušla u dušu i prenijela na mene dio svoje tuge…. možda je zbog toga cijela subota bila tužna….. možda će mi i nedjelja bit tužna i sjetna…. ali bio je to lijep susret...jer sam i ja sanjala njen ČUDAN SAN Ugledam te, stresem strah s kapaka. Pogledam kroz trepavice i vidim te kao nehotice.... Provučem dlan kroz dlan, Zatvorim oko, šaku i dan postane san. Tama dlanom luta. Ne otvaram šaku ni oko. Sretna sam duboko, duboko. Sanjam li to čudan san? U šaci mi dan, u danu ti u iskri moje ludosti. Bože, u ruci držim sve što drago mi. Jagoda Kecman ...i opet bi...tako rado....sutra već....gledala život kroz trepavice... "Trebaš uć duboko u sebe...poznavat svoje tijelo...svoju dušu..." - rekla je "Ne mogu! Previše sam površna za tako nešto i jednostavno ne želim znati i bojim se znati" ...osim toga....čovjek je društveno biće...i ne može biti sam sebi dovoljan! . Mireille Mathieu - La vie en rose ..Aerosmith - I Don't Wanna Miss a Thing "Život nam je puno uzeo, al' još više toga nam je dao" - rečenica je koju je rekla tu večer... a ja se pitam... po kojim pravilima igre uzima?.... zašto uzima???...a ako već mora uzimat, zašto to čini onima koji tako puno daju sebe?.... |
- 21:40 -
Gukni ako si faca (0) -
#
