Jel me ti čuvaš??????...ili Gospa Sinjska? .....Da'ni Radunice…ne bi Splita bilo….ove godine nisu gorile Ivanjske vatre…
Za neupućene, Radunica je najstariji težački kvart u gradu, odmah do Dioklecijanove palače….u kojem se svake godine organizira četverodnevna fešta…proslava sv. Ivana…
i tako ide… dječji festival…pa večer dalmatinske poezije…pa trke djece….balote, mali balun…trke kareta na balinjere..turnir u briškuli i trešeti…i završna fešta koju otvara gradonačelnik s besplatnim srdelama, vinom, klapama i nekim pjevačem koji pjeva do sitnih sati…nakon čega ide tombola.
Kad su mi djeca bila mala…to su mi bili najdraži dani u godini jer samo pustiš dicu van….a cila ekipa muškaraca, vječnika, Saborskih zastupnika…paze da se djeca dobro zabave…da pojedu sve po protokolu…npr: doručak: krafna, sok, sladoled….itd itd… i svi brinu za njihovu sigurnost…a uvečer kad se dica vrate doma…ili ih opereš…ili si u međuvremenu već napravio novu…pa ti stara dica ni ne trebaju :- ))
a sve započima Ivanjskim vatrama….kraj koje uvijek dežura liječnička ekipa jer se svake godine…neka bakica u oduševljenju zaleti preskakat i slomije nogu
Ove godine je sve pošlo naopačke!
.
Zbog kiše koja je padala cijeli dan….drva za Ivanjske vatre su se toliko namočila da ih se nije moglo niti polit benzinom i zapalit….pa nisu ni vatre gorile….. djeca su ipak uspjela održat svoj festival….
što je dalje bilo…ne znam…jer mi se u subotu ujutro pas šokirao kad je uletio usred utrke kareta… i tada ide telefonski poziv: - koliko se ljudi najavilo doć večeras na feštu?
- niko!
- a Kerum će govorit?
- ne znam! Piše „Prigodni govor“, a ne znam dal' će to bit Kerum
…i gledam ja u nebo…čujem klape na bini već pivaju dalmatinske pisme… i promislim dal da upalim pečnicu…ili ne?...i upalim je ja…. ubacim lazanje u špaher (zlu ne trebalo, ako padne kiša)…kad odjednom zvono na vratima:
- evo će Neno otvorit…samo pazi, zaslijepit će te svojom čistoćom,( jer se upravo okupao) i šokirat ćeš se njegovim roza kapatoićem za kupanje
Zulu se saginje, stavlja ruke na oči…i spreman dočekuje Neninu pojavu…uđe u kuću….i digne nos u zrak….ONJUŠKAVAJUĆI atmosferu - sir?...tjestenina?....(njuš…njuš)…peču se lazanje????
i tad je sve krenilo po zlu! S lazanjama za 4 čovjeka nahranila sam 10 kršnih muškaraca i Begu…. od kojih dvojica pilota heliHoptera….vidjevši metlu na mojim skalama…počeli su mi se obraćat s „KOLEGA!“
Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da ih baš i ne volim! Razlog? Pa kad oni lete, meni zamrse kosu…. (eto Alkione….valjda si sad sretan?)…
i kad sam kao Isus…sve nahranila…onda sam kao Elyca sve našopala tortom…pa se nakon nedoumica da li se pojavio Kerum ili ne…vadila panceta, sir i kiseli krastavci…pa onda malko sladoleda za desert….(ne možete vjerovat kako mi je sladoled savršeno uspjeo…hoćete recept)
.
Kako je bilo na Danima Radunice…vjerujte da nemam pojma…kažu da je plaćen Vetma da piva…Kerumovih kesa mi puna kuća….a ja idem popodne na masažu za oporavak….bila je ovo naporna noć :- ))
Čak je i Tarja pala sa šapa od umora...najprije je sjedila na svom bančiću i sudjelovala u raspravi...a kad je ostala bez svoje sjedalice...kontrolirala je situaciju da je svak na svom mjestu i na kraju je oko 1 ujutro...zaspala od umora ispod stolice....
.
- ala brale šta sam uživala! Idemo na srdele? A di su srdele?...ajdeeee….idemo na srdele
P.S. ostalo mi kapulice mlade! Vratite se! :-)))
Rano jutro...nedjelja poslije 12 sati...Mala Vještica gleda moju vozačku (za metlu) na šanku i prijeteći mi kaže: - opet si letila bez vozačke?
- pa bila su i dva pilota ovdje bez vozačke
- Ovdje? cool
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.