srijeda, 13.05.2009.
...ajdemo cestom koja ne vodi nikuda?.....5 sati bez cigarete...ili...za sve su krivi francuzi! :-))))
|
"...jesen u meni tuguje.... zašto sanjam čemprese moje ceste ne vode.....nikudaaaaaaa" ...kaže pjesma ....a...kažem to i ja....JA....osoba koja ne zna naći Solin....osoba koja se jednom godišnje gubi u Splitu 3....progovori i kaže... - Znam gdje ima cesta koja ne vodi nigdje! - Znaš? - Znam! … I pokret….tiha vožnja satima praznim cestama...ni čovjeka...ni auta.......tužno je to...dok u autu svira tiha muzika….pogled mi ide preko zelenih i pitomih brda…na kojima je jedna kuća srušena....jedna renovirana....usred ničega novogradnja na 3 kata....a nigdje ni psa....ni svjetla, ni osjećaja da igdje ima žive duše....samo da me ne ostavi ovdje usred ničeg....na...vjerovatno miniranom području.. ...i skrene se opet desno…uvijek desno....i opet cesta prazna...ugodna za vožnju….i ne vidi joj se kraja…I tada se pojavi nešto nalik gradu….grad duhova….opet ni žive duše…hotel razbijenih stakala stoji i prisijeća se slavnih dana kad je ponosno uzdizao iz bijelog kamena….  …....- Koliko još? - oko pola sata…..samo ravno pa desno…. - Ok… - Prije idućeg grada…desno je ta cesta - I ne vodi nigdje? - Ne! ima tri trake, ravna je kao avionska pista i vodi nigdje! - To je vjerojatno pokušaj probijanja ceste do Knina – javlja se glas razuma - Ma cesta ne vodi nigdje…i znam dva ulaza na nju….jedan je ovdje desno…a drugi je preko orlovih gnjezda ...kad odjednom nasred ceste sivi kombi DU registracije....čovjek stoji ispred auta i bjesumučno maše da se zaustavimo... Stali smo...otvorili prozor...kad tip cijeli u panici pita na francuskom za neko mjesto koje ne zna izgovorit! Stoji nasred ceste...nama na putu za cestu koja ne vodi nigdje! ...izađem iz auta....i pokušam ga uvjerit da mi kaže gdje ide...a on vrti nervozno papire po rukama...i traži ime mjesta.... manirom osobe koja ovdje zna svaki kamenčić, objasnim mu put...kažem da ne smije vozit više od 5 minuta jer da je onda pogriješio...i sjednem natrag u auto, a da ovu pauzu, nakon višesatne vožnje nisam iskoristila za čik pauzu....i on nastavi naprijed... - gdje ćeš ravno? Tamo je Obrovac! - ma di ovaj francuz stao nasred ceste sa djecom. Kud je on krenio? - lagano me ignorira i pokušava promijenit moj tok misli - Ma kud je promislio da će na cesti na kojoj nema ni čovjeka ni pasa, moći nekoga pitat nešto na francuskom i dobit odgovor? - pa dobio je! - šta je dobio? - pa odgovor na francuskom! - pa koji je to luđak kad očekuje da usred ničeg netko govori francuski? - sad već podižem glas - pa očito je da je neki luđak naletio i govorio francuski! - a sa mnom uvijek cirkus! - već sam se i ja pomirila s tom situacijom  ...put se nastavlja prema orlovim gnjezdima... - Šta ovaj viri iz kućice? - A čuva! - Šta čuva i od koga čuva? - Pa čuva da neko ne slika ove cijevi! - Onda stani! Da slikam!  …....i uvijek se nađe neko da me odvede na neki put koji negdje vodi? ...šta francuzi rade nasred ceste...usred ničeg...kad se ja tu vozam želeći cestom otići nigdje???...pa francuzi su krivi za sve! ...između namjerno zapaljenih livada....na cesti....djetelina s 4 lista....stajanje....provjera čistoće toaleta....i narudžba pomfrija i naravnog odreska. (sigurno je sigurno).... ja koja sam bježala od čopora vrhunskih kuhara da ne moram jesti...pogledam užas na mom tanjuru! ....šnicel umoćen u vegetu....prepržen na jakoj vatri....izgorenih rubova....(živ otrov) i pomfi pregoren na jakom ulju...a u sredini sirov....(odličan način da se ili otruješ ili dobiješ fibru)....zarežem iz pristojnosti nožem.... i pojedem!....polako i strpljivo pojedem sve!.... hahahahahahahahahaha....da me Miro ili Antun sad vide....ubili bi me :-))))) ...a meni je baš prijalo! ...i koga više briga za cestu koja nigdje ne vodi???.... Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa sve prirodne sile i sav njihov bijes Ne mogu mi ništa, ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples Noću kad nevera stane i nebo kad prekrije zvjezdani roj More će vidati stečene rane i skupljat će snagu za još jedan boj I pozvat će upomoć vjetrove nove i nebo će munjama parati noć Al ja sam od onih sto vječito plove i tamo gdje želim ja ću tamo i doć |
