....vjerovali ili ne....23.9.08. godine, 7,50 sati....a ja već s torbom...u predjelu grada zvanom Lora.....idem u nove radne pobjede....
Svi koji me znaju...znaju da je to stvarno podatak za novine.... kavica je popijena....kad odjednom zvoni mobitel...muzika posebna, rijetko se čuje da svira...i ja brže bolje kopam po torbi da ne ispadne da se ne želim javit...
- ej, sretan ti imendan!
- ej!...molim??? što si rekao???
- pa sretan ti imendan!
- a koji je danas dan?
- šta ima veze koji je dan??? Glavno je da ti je imendan!
- meni se čini da je to negdje 19-og
- ne nego je danas i sretan ti imendan! I sad kad sam ti ga čestitao mogu ić radit
...a ja bi se još svađala...ipak...ne traži da mu se plati piće...čestita imendan (a ja nemam pojma da mi je)...i šta se ja tu imam bunit??? ...ipak me je poziv razveselio ...pa koji god dan je da je... i zato...sada..a dan još uvijek nije prošao...kažem: Hvala na pozivu i sretan put!
......
Niti dva sata poslije...ja u Hotelu Marjan!...za one koji ne znaju...hotel je cijeli srušen, ostale su samo betonske ploče i potporni zidovi....nestao je svaki ostatak pločica na zidovima...ili trag da je tu nekad nešto bilo...
...odjednom....usred prašine i betona....crni koncertni klavir.....
nigdje nikoga.....samo klavir ...i ja.....stavim torbu na njega...i zasviram...
.
...niotkud se pojavi nekoliko radnika u trlišu...stoje onako prašnjavi s kacigama na glavi i slušaju....tiho prolaze....
....moja publika :-))
- a vidi naše Ely????....
...i kako je god Neron svirao dok je Rim gorio....tako sam ja svirala dok su oni gradili....
ne!, sigurno ovaj događaj neće bit zabilježen u povijesti...jer ja uvijek sve radim naopačke :-)))
...odjednom, što zbog loše uvježbanosti....što zbog raštimanosti klavira....jedna kriva nota....uništi cijeli doživljaj :-((
...sva prašnjava...u novim...a sad već i šporkim, antistress cipelama...odlazim kući :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.