Jučer mi je zazvonio mob...i Katarina je počela plakat da su svi zaboravili njenu mamu....rasplakala sam se i ja!
... Katarina...evo da se ne zaboravi...
post objavljen 17.5.2007. godine
....u mladosti sam imala jako dobru prijateljicu!!!... iako nismo išle u istu srednju školu, nismo studirale u istom gradu....bile smo nerazdvojne... Toliko nerazdvojne da su se moji roditelji šokirali kad sam lupnila šakom o stol i rekla "Tko šiša Francusku...Ne idem u Pariz bez Višnje! Rađe idem u Vela Luku!!!..."
Dvi šefice u Parizu sa Bananom Split! - Caffe bar L'Hotel de ville
...ni momci...ni vrijeme...ni to što smo uporno živjele u različitim gradovima...ni brak....ni djeca...ništa nas nije udaljilo.... osim jednog sitnog detalja... ona više nije među živima... ali ni to ništa ne mijenja na stvari!!! Što se mene tiče, ona je još tu!
Ipak, izluđivala me svojim izborom pjesama. Dok sam ja pjevala u crkvi, svirala klavir, slušala Carlosa Santanu, Pink Floyd i išla okolo po koncertima i kafićima, ona je stala uglavnom u kući, pisala pjesme, priče, išla na moje koncerte i.... po cijele dane se kod nje moglo čuti:
.
Demis Roussos - My Friend The Wind ...Forever and ever
G R OOOOOO Z N OOOOO!!!!!
P.S. ova druga pisma je ok :-)))
Danas mi je zazvonio mobitel. Moje kumče ili Višnjina kćer:
- ej...znaš, kupili smo gramofon i našli mamine ploče pa ih slušamo
- ajme, prekrasno... onda nikako nemojte preskočit "My friend the wind" - to vam je mamina najdraža stvar bila... u biti jako je čudno kako je ja već 2 dana pjevušim ... Ček, da se sjetim tko je ono pjeva????...
...i tada sam joj je počela pjevušit u slušalicu.... s druge sam strane telefona osjetila kako se smješka.....
za sve ono što je ovdje napisano i što je stiglo mailom...svima.....
P.S. Katarina....sad vidiš zašto ste ti i sestra toliko različite i toliko prekrasne!
Pokupile ste sve živo od nas dvi :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.