...tili bi, tili bi, tili bi....e i MOI bi već tila kavicu :-))...
Kad radiš…i kad si non stop opterećen raznim stvarima na poslu….kad radiš desetak stvari istovremeno, a od
svojih kolega moraš čekat i desetak dana da ti odgovore na neku glupost (a u međuvremenu moraš pristojno slušat
što je njihovo dijete reklo u školi, napisalo u domaćem, pojelo za ručak)…
onda ti je najvažnija stvar na svijetu da se opustiš!
To je poprilično teško…jer gdje god da ideš, što god da radiš..tvoje misli, neriješeni tuđi problemi, neriješeni
tvoji problemi…sve to uvijek ide za tobom!
S vremenom sam razvila dva načina opuštanja. O ljepšem načinu opuštanja, neću pisat…..(beeeeeeeelj JJ, Kvadrice i Trill)…a o ovom drugom moram napisat par riječi!
Da se razumijemo…kad odem s nekim na kavu…onda je to za mene razbibriga i zabava….a kad odem
na kavicu…onda je to opuštanje…. Ipak za otić na kavicu ne treba uvijek bit u društvu! To se može napravit
i sam sa sobom (iako je ženama teško sjesti samoj u kafić…al ponekad se i to može)
…volim sjest u Luxora….ili na Peristil….i svaku put kad prođem zastanem!.. bez namjere ulaska u kafić!
Sad je Peristil pun rimskih vojnika…i stanem da slikam….i tada primijetim da su skinuli skelu s Luxora…
sjednem sama i naručim kavu! Sve je puno turista koji prolaze…slikaju se…
ponekad prođe koji domaći…al' svi pripadaju u taj ambijent…tu su nekako sa svrhom i razlogom...
I kad mi je konobar donio kavicu….počnem promatrat ljude oko sebe i da ne razmišljam o ničemu
stanem proučavat lica onih koji prolaze….i tada uočim čovjeka….On sigurno ne pripada u taj ambijent!
Stoji, osvrće se okolo….aha kava na «slijepo»…njemu već neugodno, jer to nije mjesto za njega…
osijeća se kao stranac....pogledajte mu samo facu…uzme mobitel, stane tipkat SMS-ove..
šeta jadan gore dole…i kad je ustanovio da je trg odjednom ostao prazan…
a on da stoji kao kip, pogleda one koji sjede okolo, uzme jastuk…dobro s njim lupne 2-3 puta o zid Luxora
(vrijedan čistunac…nema što, on tu nasred grada mora trest prašinu…i konačno sjedne i naruči Coca colu..
Sjedio je tako…dobrih pola sata…tipkao SMS ove…pogledavao svaku žensku osobu koja je tuda prolazila
….al onu koju je čekao…očito nije dočekao!
.
Eto, žao mi ga je (možda malo)…
al što se pravi da je ono što nije???...ipak, meni je omogućio
da se malko opustim i da ne mislim na druge stvari….
ops…kolači iz Kirigina!!!...
zaboravila ja na njih… koga briga za tipa...s takvim tipom
(osobna zamjenica I. lica jednine koju ne smim napisat)
kavu popila ne bi :-)) žurimmmmm kući….
...već se odavno nisam osijećala ovako bezbrižno.... :-)) ...ljudi koji je to super osjećaj :-))
...nije Gibo....klapa Cambi je....al je ludilo brale.....ispalit ću :-))
Subota...predvećer... prolazim preko Peristila...kad u Duje...Bego imao mušku blogersku kavu ili kavicu :-))
Ko bi reka da su brat i sestra tako slični!
I sestra ide na muške blogerske kavice :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.