|
HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE PRVI SAJAM POSLOVA Splitsko-dalmatinske županije Osobita nam je čast i zadovoljstvo pozvati Vas na Prvi sajam poslova Splitsko-dalmatinske županije u utorak, 1. travnja 2008. u 10,00 sati u prostorima SC Gripe Program: 10,00 - svečano otvaranje 10,00 - 16,00 Predstavljanje na izložbenim pultovima 10,00 - 16,00 Prezentacija poslodavaca (90 firmi) 10,30 - press konferencija 11,00 - 12,00 Radionica - "Kako se predstavit poslodavcu" 12,00 - Domjenak za uzvanike 13,00 - 15,00 Okrugli stol - "Cjeloživotno učenje" 16,00 - Zatvaranje sajma "Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Split u suradnji s lokalnim partnerima organizira po prvi put Sajam poslova naše Županije. Glavni cilj sajma je na jednom mjestu okupiti sve relevantne institucije na tržištu rada i omogućiti bolju usklađenost ponude i potražnje kroz jačanje partnerstva za zapošljavanje, te na taj način sudjelovati u razvoju regionalnog gospodarstva. Sajam će okupiti eminentne poslodavce Splitsko – dalmatinske županije i institucije koje se bave obrazovanjem. Poslodavci će preko izložbenih pultova i multimedijskih prezentacija predstaviti sebe i svoje potrebe za stručnim kadrovima s neophodnim znanjima i vještinama, a obrazovne institucije će prezentirati svoje programe u skladu s potrebama poslodavaca i lokalnog tržišta rada. Nezaposlene osobe i ostali tražitelji zaposlenja moći će direktno kontaktirati poslodavce te prezentirati sebe i svoje kompetencije kroz Upitnik za posloprimce." Preuzeto sa: http://split.com.hr/zona/hr/ Bijelo dugme Na SMS dobiven 31.1.08 u 21.11 sati, a u kojem piše: Zakon si ![]() Odgovaram: Točno!!!! ![]() |
|
Naučila sam...... Da je život poput toaletnog papira, što je bliže kraju brže odlazi. Naučila sam...... Da trebamo biti sretni jer nam Bog ne daje sve što od njega tražimo Naučila sam... Da novcem ne možeš kupiti status. Naučila sam... Da one male svakodnevne stvari čine život tako spektakularnim. Naučila sam... Da se iza svačije teške maske krije netko tko žudi za poštovanjem i ljubavlju. Naučila sam... Da Bog nije sve postigao za jedan dan. Zašto onda mislim da ja mogu? Naučila sam... Da ignoriranje činjenica ne mijenja činjenice. Naučila sam... Da ako se želiš nekome osvetiti, samo dopuštaš toj osobi da te još jednim povrijedi. Naučila sam... Da ljubav- a ne vrijeme- liječi sve rane. .. Barbra Streisand Somewhere Live2006 Naučila sam... Da moje riječi trebaju biti blage i nježne, jer ću ih sutra možda morati pojesti. Naučla sam... Da je osmijeh besplatan način da poboljšaš svoj izgled. Naučila sam... Da ne mogu izabrati osjećaje koje imam, ali mogu izabrati što ću u vezi njih poduzeti. Naučila sam... Da prilike nikad nisu izgubljene; netko će iskoristiti one koje ja propustim. Naučila sam... Da dok uzgajaš ogorčenost, sreća cvjeta negdje drugdje. Naučila sam... Da svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i strast događaju se dok se penjemo |
pala je zanimacija za blog :-((... i meni samoj je teško pisat nove postove! ...previše se toga događa oko nas...ako pišeš o politici ili kritici života....možeš završit u Dnevniku ili na policijskoj obradi....ako pišeš o osobnom životu...navućeš ili zlu sreću ili zle jezike na sebe.... Znači, treba pisat o ničemu, da ne završiš na naslovnici, a da održiš kontinuitet bloga... ![]() Ipak...post o teti Ilki, strašno me je raznježio! Evo nje i mene na trgu sv. Marka u Veneziji, nakon što su izmaltretirali konobare u Florijana proučavajući da li konobari imaju dobre reflekse za donošenje novina, spremanje foto-aparata i ostalo....(Florijan Vam je kafić sa živim gudačkim kvartetom u kojem je kava u doba Markovića koštala 10 DEM-a...al je usluga bila svjetska)...!!! ...Post me podsjetio zašto sam voljela slušat francuske šansone.... Kako znam da neke moje čitateljice ne znaju francuski...nabrzaka sam prevela pjesmu koja se vrtila u postu, Oprostite mi moje dječje nestašluke Oprostite mi, već ću se vratiti na staro Previše te volim da bih živjela bez tebe … Bilo je to vrijeme kad se posvuda govorilo «volim te» Nas dvoje je tada sretno živjelo naše snove Bilo je to vrijeme kad se posvuda govorilo «volim te» I ja sam željela pustiti svojim krilima da polete Htjela sam proživjeti druge ljubavi Neke druge «volim te» i neke druge «zauvijek» Ali po noći sanjala sam samo tebe Ljubavi Bilo je to htjeti i znati Sve o životu, možda i previše brzo (nabrzaka) Želja za otkrivanjem života Sa svim svojim grijesima, srećom i ludostima Željela sam živjeti kao vrijeme Slijediti svoje sate i živjeti u sadašnjosti Ali što sam više živjela, više sam te voljela Nježno Oprostite mi moje dječje kaprice Oprostite mi, već ću se vratiti na staro Previše te volim da bih živjela bez tebe .. ![]() ...i na kraju...ovako je teta Ilka zamišljala originalni suvenir (prije jedno 30-40 godina!)...ovo je jedini izliveni primjerak, a kalup je vlasništvo mog oca ![]() ...i vedar i nasmijan Uskrs svima!!!!... a ne samo njima :-)) ...i neka Vam svaki dan bude pučka svečanost!!!... ..jučer za Uskršnjim ručkom...nije bilo čokoladnih jaja na stolu :-((... ...htjela sam ih kupit...al'nisam mogla :-(( moj otac je naglo upitao brata za Dina Dvornika i za njegove godine...ne znam zašto.. ...oni će danas i tako obilazit groblja od Splita do Trogira... pa ih nema.. pa smo morali uzest kruh i sve što im je viška.... a kad sam odlazila...otac me je tužno pogledao i čekao.... Čekao je da netko kaže: Bila mi je pučka svečanost! ..i tako označi kraj još jednog obiteljskog okupljanja.... Ništa više nije kao što je bilo...niti će biti nema više ni Borisa Dvornika ..a kiša je dosadna i pada.... i ko zna hoće li biti i Luky-evog koncerta u Trogiru |
...|
Ljudi su zavidni….strašno su zavidni…i nemaju pojma kako je teško nama gurmanima! Po cijeli dan razmišljamo samo o tome što bi jeli pa što bi kuhali pa kako bi to skuhali …i kad konačno donesemo neku odluku….onda se ta odluka promijeni u kuhanju mali milion puta dok konačno jelo ne bude gotovo!.... a kad je jelo i gotovo…onda ne znamo kako se to jelo zove!... …imam ja jednog prijatelja koji me svako malo pita što sam jela…Počeo je to pitat zbog brige za mene…pa mu to valjda prešlo u naviku… i onda mi je počeo davat komplimente tipa «pazi da ne bi smršavila!!...» a što je nekom teško u životu!»…»zna gospođa što valja»…»i koliko si kalorija pri tom izgubila?»…...uglavnom su to izjave podrugljivog sadržaja! Sarkazam iz rečenica se osjeća kilometrima daleko…. Samo jednom….jedan jedini put je priznao «da uopće ne sumnja u moj ukus što se tiče hrane!» ….ako ga pitate da to ponovi …reći će da lažem…al ja sam navedenu izjavu snimila :-) ..i onda nam nakon svega na ulici zamiriše glupa kajgana!....joj što bi dala za kajganu …promislim i dođem doma…uzmem tavu…otvorim frižider….zamutim 2 jaja….i onda počne priča….dal da stavim sol, mlijeko ili vrhnje…otvorim frižider…a u njemu šunka…vi nemate pojma kako ja volim kuhanu šunku….onda nabacim malko šunke na tavu…. I kad se ona zarumeni…. Ubacim jaja…al tu je i kuhana riža sa curryem…pa nabacim u mekan dio kajgane i nje…al uz šunku treba malo i sira…i brže bolje si dodam sir….parmezan ili gorgonzolu???... Uffffffffff….savršeno….i gdje je tu kajgana???...opet sam na nju zaboravila! S čežnjom se sjećam mirisa iz djetinjstva….pure s kiselim i običnim mlijekom….i čeznem za fetom kruha namazanom masti….samo da pospem malko šećera…. - i što si danas jela? - Puru s mlijekom! – odgovorim cijela sretna - I kao prilog šta? - Ništa! Puru s mlijekom! - Da te nešto ne boli???? Imaš li temperaturu??? Tko te ljutio???? - ne prestaje zabrinuto, s pitanjima ….vidite….uopće nije lako nama gurmanima…… Cherie je t'aime, cherie je t'adore Como la salsa de pomodoro ...šalša...od kojih poma...onih malih???...pelata???....s bijelim vinom.... konjakom ili origano???.... onako rustikalna ili da je prokuhana do kraja....ajme koje teške odluke... ![]() ...al' ako i ne mogu odlučit kako napravit šalšu od poma....jedno znam sigurno....Slobodni muškarci ne padaju na dobru spizu!!!! ...i čista je laž da oni to cijene i vole! Oženjeni muškarci sanjaju o dobroj spizi! To je ili zbog toga što imaju lijepe žene, a non stop su gladni....ili im je žena od prijatelja ljepša od njihove, a onda prijatelju vade mast činjenicom da njegova žena dobro kuha! .....slobodni muškarci su rađe gladni nego da uđu u neku vezu u kojoj će se dobro najest!!! :-)) |
|
Davno još, dobila sam mail i napisala post o emocionalnoj nevjeri... kako tema još uvijek "visi" u zraku, možemo se opet malko podsjetiti na neke stvari Kod emocionalne nevjere važno je da si s jednom osobom u vezi...a da sve svoje osjećaje (uključujući i svoju vezu) komentiraš s nekim drugim... to nužno ne znači da si emocionalno nevjeran ako se zezaš s prijateljima (pa ma kako to često bilo) Mail koji sam davno dobila na ovu temu naglašava (citat je preuzet iz Slobodne Dalmacije): Simptome za alarm! Prijateljstvo ulazi u zabranjenu zonu ako ga/ju: - prečesto "nevino" dodirujete, - neprestano mislite na tu osobu, - brinete kako ćete izgledati kada se sretnete, - povjeravate mu/joj više detalja o svojim dnevnim doživljajima nego partneru, a partneru izbjegavate govoriti o toj osobi te - naravno - ako osjećate seksualnu napetost. ...e sad... ja ovdje opet skrećem s teme ....i naglašavam. leptiriću su deplasirani! ...Bili mi u vezi ili ne...svima nama treba emocionalna podrška i sigurnost... mogućnost da kad smo iznimno sretni možemo zavrtit nečiji broj i reć: - ma ne možeš vjerovat što sad gledam/radim/jedem/pijem...štogod...i podijelit svoj lijepi trenutak s nekim.... ...osjećaj da netko misli na nas kad ti stigne SMS: "Lijepo sanjaj!" ...ili...kad u trenutku samoće dobiješ SMS "Da li sad radiš, putuješ, jedeš i misliš na mene ili si uzela godišnji od mene!"......ili što god.. Uglavnom...cijeli svoj dan...život...i misli koncentriramo na prijatelja! Razlog tome je...po istraživanjima američkih znanstvenika, nedostaci u odnosu sa partnerom. ...i ja opet ponavljam....ja sam slobodna žena i nikome...osim samoj sebi...ne mogu bit nevjerna... Na čudan način sam došla do čudne "veze" koja me ispunjava...i zbog koje isijavam "ono nešto" ...i tako postajem mamac za svakakve kretene...al' to nije bitno :-)) ... kako to izgleda u stvarnom životu?.... nakon duge zafrkancije... višegodišnjeg brbljanja ili čega god...odjednom jedna glupa riječ učini "klik" i izgubiš kontrolu... i ogromni vir te u trenu privuće i povuće u bezdan u kojem nema srama, nema straha, nema panike od neuspjeha, nema pritiska, nema osjećaja od razočaranja, nema problema, nema ograničenja, nema nervoze....nema apsolutno ničeg negativnog....i prepuštaš se viru, sigurna i zaštićena...jer sve je u redu ....a cijelo vrijeme si svjesan svega što se događa...sve promatraš kroz trepavice...i vidiš prugice i odsjaj svetlosti...i bljeskove ....tada se čuješ kako izgovaraš glupe rečenice koje nemaju veze sa ljubavlju, sa zavođenjem, sa ničim...već možda sa nekom zezancijom u kafiću..... i kad napokon dođeš sebi...sam si sebi smiješan zbog izgovorenog...pa nastaviš s novim glupim izjavama...i odjednom shvatiš koliko je sati prošlo i da se trebaš vratit među ljude....a cijeli događaj postaje samo jedna nova tema za iduću "kavicu"..... do idućeg, sad već željno išćekivanog, "klika"...jer postao si ovisnik ...o "kavicama".....-)) 31.8.2007. Sanjam o njegovom zagrljaju, ali ne znam kako ga voljeti izgleda kao da se nečka između ljubavi i prijateljstva |
... ili neverbalna komunikacija na moj način :-)) ..|
…zelene oči smiješile su mi se na terasi Stellona… ...opijena pratiocem, proljetnim suncem, povjetarcem i mirisom mora… povremeno sam primjećivala ljude koji su se lijeno šetali uz obalu….. ...dok su ispred mene bili njoki …. uživala sam slušajući zvuk njegovog glasa…a u pozadini je tiho pjevao Eros…. … bila je to baš naprosto savršena «kavica»…. ... e ci sei adesso tu a dare un senso ai giorni miei va tutto bene dal momento che ci sei adesso tu ma non dimentico tutti gli amici miei che sono ancora la... e ci si trova sempre piů soli a questa eta non sai... non sai ma quante corse ma quanti voli andare avanti senz'arrivare mai... e ci sei adesso tu al centro dei pensieri miei la parte interna dei respiri tu sarai la volonta che non si limita tu che per me sei gia una rinvicita... adesso sai chi e quell'uomo che c'e in me... .... E sad ću dobit mali milion komentara kako sam ovo "sladunjavo" napisala….al kako god okreneš….bilo je baš tako!... Bože te me ga sačuvaj! :-))… |
|
Ma nisam ja ta koja predviđa budućnost, al sam nekad davno imala namjeru pomoć ljudima pa bi svima govorila informacije koje bi znala unaprijed. Tako je bilo i sa Zakonom o gradnji….ja za njega znam već 5-6 godina…i upozoravala sam ljude… trebat će vam inžinjeri, arhitekti, majstori, KV radnici, pomoćni radnici! Neće firma od jednog zaposlenog moć sklapat građevinske poslove…. Dobivala sam odgovore: - tako je i pošteno - treba se uvest reda - Taj i taj je sklopio posao a završio je za konobara …znala sam da muljaju pa sam nastavljala - Ja jesam profesor književnosti, al ne postoji gradnja ključ u ruke ako nemate 10 radnika….jer tu su i zidari i krovopokrivači i vodoinstalateri i elektroinstalateri ….. dobijala sam odgovore da su oni građevinari i da sve znaju…ili su elektrostruke….(pod ta 2 naziva ja ću kao profesor poezije nabrojit najmanje 5 zanimanja…ali oni sve znaju iako o tome nemaju pojma)… Uglavnom….da ne filozofiram previše Zakon o gradnji donesen je 2003 godine…a Pravilnik o gradnji prije 2 godine s primjenom od 1.4.2008. godine...i to je sve što ja danas znam o toj tematici! Bilo je puno javnih rasprava na tu temu….pisalo se po novinama….cehovske udruge su raspravljale i nitko od poduzetnika nije imao prigovora jer su oni građevinari i sve znaju. Pri tom su skrivali k'o zmija noge činjenice da su završeni vozači (uglavnom), ili da nisu baš uspjeli završit srednju školu, ali da imaju 3. razreda jer nisu bili na maturi…. Vremenom sam prestala bit štreberica i zaboravila sam što je sve u Zakonu i Pravilnicima pisalo ...(to me se ni ne tiče).., ali oni sad po raznim vezama dolaze do mene za licencu za građevinu…a ja im odgovaram da sam profesor književnosti, da pitaju pravnike, savjetnike i svoje Udruge i da su falili adresu jer ja nemam ništa s tim …i sad dobivam odgovore… - ja se pitam za koga sam radio sve ove godine? Da li to Vlada radi protiv mene? Pa ja ih plaćam cijelo vrijeme?...pa ne mogu oni reć da su stavili na Internet pa da sam morao znat? Ja sam poslovni subjekt već toliko godina, nisam od jučer! - Ako su oni od nekoga prepisali Zakone, onda su nam trebali reć da idemo tamo na školovanje i da sve naučimo - Što je to poziv na broj na virmanu (pa čovjeće, valjda si ikad u životu ispunio virman, ili nikome ništa ne plaćaš) …i onda udarna vijest na Dnevniku kako je nemoguće udovoljit uvjetima Zakona i Pravilnika u ovako kratkom roku….znači nama je 5 godina premalo????....Pa di ste bili do sada??? Čekali ste da neko drugi za Vas odradi…ili ste mislili da će te Vi po vezi već nekako sebe riješit, a da zakoni vrijede za neke druge???' Znam…znam….cijeli se život bavite građevinom, ali Vas ni'ko nije prijavljivao, «znate kako je to teško da Vas šef prijavi»… …i sad ih nije briga što ti nisi ta koja im može pomoć….oni samo žele uć u neku kancelariju, sjest i pričat i žalit se na Zakone... i pri tome žele čut ono što žele čut….a to je da se Zakon ne odnosi na njih…i da si bezobrazan što im baš ti, ne možeš nać rupu u Zakonu samo za njih….jer oni su te školovali…zbog njih si i postao profesor francuskog jezika….da bi se oni mogli bavit građevinom…. Do kad će naš čovjek mislit da se Zakoni ne odnose na njega??? I na kraju…kad odlaze kažu: - aj ća, nema ništa od ovoga …tako ti i treba kad si dobar….ispadneš vještica :-))... hihihihihihihiihi... Pod hitno trebam saznat ime i telefon osobe koja im može objasnit što im sve nedostaje....a zatim im reć im da su oni u pravu...a da ih ta osoba mulja....e onda ću ja ispast faca :-)) ...tamo gdje skela ljubi nebo.... |
|
...ulijeće u moju kancelariju ka furija i uopće mi se ne obraća...Ranka trči za njim ...i njih dvoje stoje i pričaju.... - ma dobro što je tebi??? nit me ljubiš nit pozdravljaš??? - a kad si me skinila s MSN-a! Kako me je samo znogirala...i šta bi još tila???? Reci joj - obraća se on Ranki - ma stvarno joj vise za vratom - brani mene Ranka i brzinski mu kuha kavicu - a još je jučer bio ludilo dan....pomoćnik joj je bio...ne znamo u kakvom stanju, pa su sad oklade koliko će dana bit na bolovanju 10 ili 15. - ali ona mora nać 5 min za mene!!!! - ne da se Darko - ma ne mogu nać ni minutu za sebe, još mi nije jasno kako to ne shvaćaš - a ko ti je kriv kad nisi tila mene za pomoćnika! Neka ti bude...a sad upali Youtube ima jedna pisma samo za tebe! Kad sam je čuo pomislio sam na tebe! - Nina Kostić....nema Vam te ženske - ma MINA.... - sad oni u šoku što ja nikad čula to ime - wooowwww koji dobar tip - odma ja komentiram, a Ranka pjevuši - i on i ona su dobri - uzdiše Darko .....Ranka mi vrišti na uho i pokušava pjevat....a Darko odjednom poskoči sa stolice - ajme čeka me taxi...i odjuri :-)) ...ova posjeta je trajala točno 7 min, al ovo je bio čisti mobing!...nit me ljubio...nit mi dao dobru pjesmu :-(( ...a kako ja ujutro sigurno neću tako lako prić kompjuteru....evo Vam pjesme pa vi uživajte :-)) MINA KOSTIC JOS JEDNA U NIZU |
|
...prije je bilo normalno popodneva i večeri provoditi kod nekoga...pokucati bližim i daljnjim susjedima na vrata za igrat karte...gledati TV kod susjeda...stati na ulici i pričati.... uglavnom smo se više družili nego danas.... Trčim ja danas poslije posla preko rive i iz zlatarne izleti tip i pita: - aloo dušo, kako si? Što ima? Nisam te odavno vidio?... - govori i pruža srdačno ruku.. Da taj zna sve o meni...to znam Ja ne znam ništa o njemu....samo prezime...ni imena mu se ne mogu sjetit, možda znam nadimak.... Ali...kao i obično....gleda me smiješeći se...kao netko ko mi ne želi zlo...a želi bit u dobre sa mnom ...pa sam stala da ga pozdravim....iako sam promislila: "Roge me nisi vidio, prošla sam ovdje i prošli četvrtak, al u društvu!" ...i tada sam promislila na nešto.... nevjerojatno, al istinito!... Kad prolazim sama preko grada...ljudi mi se javljaju, pozdravljaju...netko i stane za popričat....al ako slučajno prođem ulicom, s ne daj Bože nekim tipom, niko me ne poznaje...-))... ...Nedavno sam bila u Jokera na kavici....Joker je trgovački centar i tu sigurno kavu ne piju ljubavni parovi!!!... tim više što su stolovi poredani oko ruba poslovnih prostora, očito s namjerom da čangrizavi muževi tu sjede dok su žene u šopingu i da mogu vidjet sve katove i tako kontrolirat djecu... Bila sam u muškoj pratnji... Za stolom kraj kojeg sam prošla sjedio je direktor jednog učilišta i pravio se da me ne vidi...a kraj njega jedna moja suradnica (koja je očito bila zatečena što je vidim u društvu onog tko je konkurencija njenom šefu)...sjeli smo za jedan stol iza stupa....i u jednom sam trenu ostala sama za stolom!...nije prošla ni minuta došla mi se javit jedna žena...i ispričala mi cijelu povijest svoje tek napravljene frizure.... nestala je netragom...kad se moja muška pratnja vratila....i dok smo tako pili kavicu...primjetim ja nedaleko od nas ženu s kojom uredno pijem ženske kavice....primjetim kako pokušava vidjet izgled osobe s kojom sam u društvu...al ne može, jer joj je on nezgodno okrenut leđima... i gledam kako se diže sa stola...i ide skroz okolo....e sad... da li ide okolo da vidi izgled mog pratioca...ili zato da se ne mora javljat... ...Čudno je to....da postajemo stranci i onima s kojima se družimo....a ovu moju "dragu" prijateljicu očito zanimaju samo tračevi...i slične stvari Pogledajte samo današnje kafiće i restorane....sve je napravljeno za...ajmo ih nazvat "poslovne dogovore"....kad ste zadni put vidjeli neku konobu sa drvenim 10 metarskim stolom oko vatre ...za kojim...htio ne htio, moraš počet pričat s nepoznatim susjedima????... Oduševio me bar u hotelu Meteor....imao je 2 ogromna kauča...a za svakim je moglo sjest 15 ljudi.... samo sjedneš za svoj stol, al na kauču....i već si u nečijem društvu... tako sam pričala s nekim bračnim parom...nismo se ni predstavili jedni drugima....al smo ugodno čavrljali više od pola sata ... osim što je muž pitao ženu: "A da li si sigurna da gospođa nije tvoja doktorica?" GIBONNI- Libar .......... Posoljeni zrak i razlivena tinta Gdje je nestalo ono kad bi se ja izderala sinu kroz prozor: - mamin sine, ukradi gospođi Vesni malko lovora! ...ona bi čula da je se zove...stala bi na prozor i derala se mom sinu: - ma kud se to penješ??? Polomit ćeš se! Uzmi skale ispred ulaza pa se lipo popni! Ne, ne beri te listove, ti su ti suhi ....ukradi one s ove strane bolji su! ...jasno mi je da nam je tempo života prebrz...a kad ti susjed danas pozvoni na vrata, to više nije zbog zabave ili jer mu treba malo soli....Zvoni jer mu treba debela veza ili jamac za kredit....a mi, i kad imamo malko slobodnog vremena....teško je nać mjesto u kojem ćeš se osijećat dobro...bez obzira što si tu sam došao..... gdje su nestali oni naši lijepi kvartovski kafići u koje si mogao uć i u papučama???? Možda je to razlog što više ne nosim papuče:-((....al još uvijek volim čokoladu :-)) mala reklama za Axe... |
|
...petak...radi se....sad već prekovremeno, jer je cijelo jutro bilo rezervirano za policiju...pa za šetnju Tarje... pa opet posao...i u šoku konstantiram da su me dovukli na Lovrinac....dan nije dobro započeo ako ujutro umjesto kave najprije pojedeš "Carsko meso"..a nisi carica :-)).....ipak jedan telefonski poziv naglo prekida prekovremeni rad i mene oko 17,00 sati ostave ispred Cukarina!... ...stojim i gledam ...i promislim kako bi možda trebalo potrošit koju kunicu...i uđem u dućan...al pogled je prikovan za Cukarina!...kad sam zadnji put bila tamo??? - pitam se prolazeći među suđem od Euroshopa... bila sam 20.1.2007. godine...e pa vrijeme je da odem pogledat da li su još uvijek dobri kolači???...ali šta ću sama u Cukarina???...a nisam ni gladna....a sad sam već među rubljem...treba potrošit malo novaca...kupit nešto....koji sam kolač jela onda...idem po njega???.. ma zašto bi????... gledam Puzzle...i plišane životinje.... ima jedna zelena :-))....super!... već se smješkam....Kvraguc i Cukarin.... uzmem mobitel i zovnem Darka: - kava za 15 min? - ajme, a di? - u Gradu - a di si ti? ali ne radiš? - u Cukarina sam....(a nisam mu ni blizu...al sam mislima u njemu, za uobičajenim stolom, na uobičajenoj stolici)..al dolazim do Mignona za 10 min - ok...preko puta u šatoru...čekam te! ....sjela ja u šator prekoputa i gledam njega dolazi i sjeda s nekim tipom na štekat..zovem ga na mobitel...jednom...dva puta...tri puta...ne javlja se.... bijesno izlazim van sa svim stvarima dokumentima.... - pa koji se kufer ne javljaš na mobitel ....sjedim unutra i zovem te - sad sam već totalno isfrustrirana zbog cijelog ovog dana....a on sa nekim tipom raspravlja o kupnji dekodera, jer ne može gledat Pink....pričali su uru vrimena...potrošili 1.800 kn.... a on uzdiše: - a što ću večeras bez TV-a? - a ne znam...ja ga ne gledam, ne čitam ni novine, al znam što će sutra bit u vjestima ....kvraguc i petak....pederski petak.....nije mi bilo suđeno za malko razbibrige...i koga briga za pljačke...i koga briga za demonstracije.... pokušavam unjet dozu humora u razgovor i pričam o kupnji frižidera ...i famoznoj rečenici "U gradu od 400.000 tisuća stanovnika, vozač kamiona nasred ulice tebe pita da li si gđa Ely!" ...al' ni mene više nije briga ....tko je vidio pit kavu sa dva tipa????...ili će o nogometu...ili o tehnici...ili o vijestima :-((....ulijećem bijesno u samoposlugu...trebam i ja potrošit novce...al nemam pojma što kupit... grabim stvari bez veze i reda s polica....dok mi na uši već izlazi para...na blagajni zvoni mobitel...jedan...pa drugi....da li sam ponjela i treći????.. - a što si se ti uspuhala??? - hodam! ček da platim račun! - hodaš?...a sigurno si napravila više od 10 koraka, to je za tebe veliki fizički napor!.Što si kupila? - maslo za kolače! - Ajde bog! ...prekine ...zovem propušten poziv: ... - a šta si se uspuhala? - hodam! ..... pa mogla bi snimit odgovore na koji god se mobitel javiš isto govorim :-)) ...da li će ovaj dan ikako proć????....bit će bolje drugi put???... Nickleback-someday Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when ...i još uvijek mislim na Cukarina....da li sam trebala uć ili ne....i osjetim okus kolača u ustima...kao i Swann dok je jeo kolačić...ma ko još misli na prošla vremena????...to je davno svršeno!!!!...čisti aorist!!! «Et bientôt, machinalement, accablé par la morne journée et la perspective d'un triste lendemain, je portai a mes levres une cuillerée du thé oů j'avais laissé s'amollir un morceau de madeleine» M.Proust …ma i tako ne volim lipov čaj, ko još pije lipov čaj????....a nisu mi nešto ni madeleine….» i palačinke su bolje kad su domaće» :-)...a sutra će i tako bit još gore .... Sorry Darko na lošem društvu i hvala na brzom dolasku! |