|
- Ma koliko god pokušavao doć' prije tebe, nikad mi to ne uspijeva – rekao je sjedajući za stol - Ma evo tek sam i ja došla, nisam ni čekala, al je konobar bio brz pa sam ti naručila ….sjedili su uz kavicu!...Ona je kao i uvijek govorila o svojim problemima na poslu..u životu…a on ju je gledao u oči ….smješkao se i davao joj rješenja!...Opet ja njega gnjavim poslom – mislila je….al njega to nije zamaralo….slušao ju je, smješkao se, i tiho i smireno joj je odgovarao…ne propuštajući ni jednu njenu riječ!... Njega je zanimalo samo jedno: broj mobitela na stolu…a to je uočio odmah na dolasku i zato mu je osmjeh bio na licu cijelo vrijeme kavice! - Inače, gdje se gubiš? – pitao je nezainteresirano …ona je znala da ga to jako zanima, a da ga naročito zanima «s kim se gubi», pa mu je pokušala dat odgovor u što kraćim crtama…u jednoj rečenici… nakon čega bi primijetila da je njegov osmjeh još zadovoljniji… …bila je to igra koju su igrali zadnjih mjeseci jako često….skoro rutinski…u isti dan i sat i na istom mjestu… I tada je on skrenuo pogled od nje i gledajući negdje iza ramena onih za susjednim stolom…rekao: - ove godine je bilo kako je bilo, dogodine ćemo drugačije - probarabio si se i pokvario! - Jesam i uživam u tome! - a da počneš za promjenu malo radit? - znaš da sam skroz zaboravio kako to izgleda! …i tada su…kao i uvijek….ustali od stola, krenili iz kafića …. nedaleko bi se zaustavili nasred ulice i pružili jedan drugome ruku za pozdrav… Eric Clapton - Tears in Heaven............... Stormy Monday ....samo se meni može dogodit da Jubitu makne spot...dok je meni on u postu :-(( |