|
...uspuhana...s kuferom od male vještice u ruci idem kući...kad zvoni mob.. - Aloooo, opet pušeš??? Pa šta ti to radiš dok se javljaš na mobitel? - ma išla po malu vješticu na bus pa ona zgrabila Tarju, a ja moram vuć njen kufer - mogli smo popit zadnju kavicu u ovoj godini, ako možeš... - može, al' ili sad ili to ostavi za dogodine - e al' danas nećemo u F-a! - Zašto? - Zato jer si ti rekla da nije dobro! Idemo u Hotel Park! - Nisam obučena za tamo! - A gdje bi ti? - Ajmo u Luxora..Sinoć nisam tila ić jer sam cila neuredna i nikakva, al s tobom mogu - Ok…bit ću tamo u 16,45 …. - ti si baždaren na 45 min! - kako to misliš? - Pa svaki put kad sjednemo digneš se točno nakon 45 min! - Ozbiljno! - Pa pogledaj malo koliko traju naše kavice. To je već i moja kćer primijetila!.. al ne brini se i ja sam baždarena! - na 45 min? - Ne, nego na sat i po? - Kako to misliš? - Pa kad počnem govorit, govorim točno sat i 30 min, a onda stanem…i ne treba mi sat da me podsjeti na to!..nego mogu li ja još jednu zapalit pa idemo? - Možeš, a ko ti brani! – kaže on udobno zavaljen u fotelju i pogleda neprimjetno na sat! Bilo je točno 18,15 sati :-)) P.S: Nakon objave ovog posta, molim gore opisanog da se suzdrži od komentara (ni na mailu, ni SMS-om ni na idućoj kavici....) tipa: A sve ti vidiš vještice! :-))))))))))))) |