...kvraguc i leptirići!...dole s njima!!!....(u spomen na M.)
...eto...prođe jedna godina i dođe druga....svi smo se sijećali i prisjećali svega...razglabali o ljubavi...o propuštenom...o neostvarenom... i ja sam bila jedna od tih...
u biti...imam jako puno neobjavljenih postova na tu temu...al kako sam u prosincu zaključila da ću pisat o ničemu...tako svi ti postovi nisu objavljeni...
...nešto..što se dogodilo u mojoj blizini...i meni jako dragoj osobi...vrlo me uznemirilo...a na kraju dovelo i do razmišljanja o gluposti ljudskog življenja.. i o tome kako nemamo vremena za gubljenje i za uzdisanje...
...ah...al kako kad osjetiš leptiriće????...kako govoriti o gubljenju vremena??? ... i tada sam...iako ne gledam TV... onako usput...u prebacivanju kanala na muziku ...(jer nije bilo biljara na Eurosportu)...čula rečenicu koju je izrekla jedna teenagerica:
"Ljubav je kad možeš biti s jednom osobom više od pola sata, a da ti nije dosadno!"
koliko ima istine u toj rečenici!!!???? Odrasli smo, a pameti nismo došli!.... godinu dana uzdišemo zbog leptirića...a zaboravljamo na one s kojima nam "nije dosadno"...odnosno s kojima nam je jako..jako ugodno... s kojima se jako dobro zabavljamo....nasmijemo od srca.... osjetimo strujni udar kroz kičmu...ili što god....
Velikih ljubavi se lijepo prisjećati.....ali s njom ne možemo nikako živjeti.... na kraju krajeva, da nije neostvarena ne bi za njom toliko uzdisali....i kad smo je imali...uvijek bi nešto zabucali....pa zašto se opterećivat s nečim što je unaprijed osuđeno na propast????
...evo npr. što je o meni rekla moja najveća (uzvraćena) ljubav....
"Lutam po gradu, ulicama
tihim, mračnim
Potežem se po prljavim uglovima
i krijem suze od jedne crne mačke.
Lutam kroz sjećanja
u glavi košmar, bol.
Odbije ponoć.
Besciljno skitam tražeći
prošlost, tražeći tebe
sreću minulu, bespovratnu.
Da li ću te naći toplu kao nekad
veselu? Gdje si?
Slatki srsi prolaze mi tijelom
kad se sjetim
onih dana provedenih skupa.
I lutam sam sa svojom boli
ulicama pustim
trgovima snenim
raskršćima umrlim,
a sjećanja naviru ko snažna bujica
što me nosi k tebi
iako znam da ćeš biti hladna ko čelik
maco moja" MG
Dado Topić & Time-DA LI ZNAŠ DA TE VOLIM
...žao mi je što sam te zeznila....stvarno mi je žao što nisam imala hrabrosti pojest govno...i stvarno bi ti danas htjela stavit cvijet na grob... al znaj...još uvijek mislim na tebe....i da sam sretna što sam te poznavala.... i vječno ćeš živjet ovdje sa mnom....
Al pustimo sad to.... ja sam samo bogatija od nekih od Vas... al ipak tužna i tražim pravu ljubav!....Što je to??? E pa za mene je danas prava ljubav:
- kad ideš jesti i daš nekome najljepši komad iz svog tanjura - ne tražeći ništa zauzvrat
- kad se s nekim smiješ čak i kad si umoran, tužan i kad ti nije do smijeha
- kada ne možeš sakriti sjaj u očima
- kad ti neko pomogne plakati
- kad možeš bit s nekim i nije ti dosadno (pa koliko god ništa ne radili)
- kad ti neko da ruku da pređeš preko ceste (ovo je za mene najveća izjava ljubavi)
...leptirići su deplace.....
nećemo bit ka Marčelina
Toma Bebić - Marčelina
Trill: Ljubav je i kad ti netko da svoje čokoladne tortice :)))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.