sjedim u busu...zvoni mob... - putuješ?
- da!
- a gdje spavaš?
- uobičajeno!
- a s kim spavaš?
- ajme! sama!
- kako to??? a di je Zelenko???...ili bar onaj ružnih očiju?
- Zelenka nisam stigla uzest jer sam se spakirala i izašla iz kuće u roku od 6 min, a onaj s tim očima se zove Duje! Što ću sad napravit?
- a kupi nešto, ne možeš sama spavat!
...nakon nekog vremena, zbog krivo poslanog SMS-a (bio je namjenjen rudi)... zazvoni mob! Nisam stigla ni progovorit, kad s druge strane čujem: - misliš da sam toliko naivan da ću povjerovat da je sa kontrolom sve bilo u redu, a već si na putu za Zagreb? Samo toliko!
.... kavica uz put je bila posebna s ljubavlju :-))
...do Zagreba se baterija od mobitela (koja traje 3 dana) već bila totalka ispraznila....srećom je JJ bio na peronu br 101 :-))
...
a nakon "kofeinske" kavice....krevet....(za jednu osobu....ja malko jače građe...:-))
...pogled na lijevoooo.....pogled na desnooo.....
a ne...ipak neću sama spavati...imam ja i rezervu :-))
....moram priznat da sam se lijepo naspavala.... i ujutro nakon tuša....
......pratila me moja vlastita sjena....do Ilice....gdje sam s tugom gledala u krov susjedne kuće...dok sam (opet) neobavezno razgovarala na mobitel....
...i dogovarala se kako ću pojest: krempitu, jedan rolat i kolač po svom izboru... nakon ručka u restoranu u kojem su penzioneri čekali rezultate izbora....potrage u Kavani hotela Dubrovnik...brzinske šetnje Špicom i Trgom da se pronađu friški zagrebački kolači...nailazim na originalni njemački pivski perec! Kupujem u večoj količini (za svoju djecu)....
Rezultat utrke po gradu je stari kolač od parfe čokoladne kreme...dobro da mi nije došlo zlo :-((
...Macola je spasio stvar na - 5,6 C sa odličnom mađaricom..... inače ne bi živa došla do kuće...gdje me konačno čekala....... hranaaaaaaaaaaaaaaaa
Cattering restorana Arkada ( u kojem imam trajni poziv da dovedem na veselicu sebe i svoje društvo o trošku gazde...čak je čovjek već prošvikao čekajući me - tek na znanje posjetiocima Bakre)
GIBONNI-Posoljeni zrak i razlivena tinta
U hotelu: - evo Vam ključ...soba broj 124
- da li je to soba za pušaće?
- a šta pušite?
- a Marlboro light - rekla sam mrtva ozbiljna...nakon čega sam dobila ključ od druge sobe
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.