...četvrtak...sasvim običan dan....ispalit ću na živce!!!!....2. dio
....i...kako vas to već danima pokušavam naučit...poslije smijeha...dolazi...
10,30... šok...dok mene nije bilo oni su se sjetili tematike koja je trebala bit na kolegiju pa su se međusobno izdogovarali računajući na moju kolegijalnost...
...nervoza je rasla....nervoza mi raste već mjesec-dva dana... i toliko me nervira što se nerviram da ću jednom jednostavno ispalit....
...i sjetim se ja da bi se mogla malko smirit...uzmem telefon i nazovem...tek kontrole radi ...da pitam za stanje u tanjuru...kad mi dođe kihat.... - ne kiši mi u slušalicu, zarazit ćeš me...
...ja sam još uvijek hvatala dah da mogu progovorit...i spustim pogled kad ugledam....strašno....
- pukla je????...kako je mogla puknit???...užas!!!!
- ko je puka?
- pa čarapa!
- a di je pukla?
- između nogu, a ja nisam ništa osjetila :-))
Ma ima .li išta strašnije od puknute čarape?????
....e tada mi se sve zacrnilo pred očima....skočila sam na kolegice i rekla: ako u razgovoru sa mnom 2 + 2 nije jednako 4, nemamo što razgovarat...gubite vrijeme negdje drugo!!!
...šta sve može jedna puknuta čarapa!!!!....
bob marley - no woman no cry
...i pošto nisam mogla zaplakat....sjela sam i počela komentirat strockera:-)))
"Ok, evo ti par savjeta za pisanje posta. uvod ti je dobar.
ali sredinu moraš malo obogatiti sa akcijom, zapletima, erotikeom, eventualnom sexom"...puklo između nogu, a ja to nisam ni osjetila!
"a kraj posta moraš ostaviti za moralna naraovučenija (exPataren 10.12.2007. 12:58)"....šta sve može jedna puknuta čarapa?
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.