...taj sam dan bila preko pola sata kod moje mame....nisam se još ni vratila kući dočekala me poruka: "Zovi baku!"...
Ma što se sad dogodilo...toliko sam to brzo promislila da joj se nisam sjetila ni kućnog telefona...nego sam brže bolje uzela mob i nazvala:
- Zaboravila sam ti reć da je Neno izašao u Metrou sa svojim blogom
- Super!
- ma vidiš kako on to lipo piše ....(i sad je bilo bla bla...hvaljenje svog sina)
....sram me bilo kako ja tako ne znam lipo pisat???.... Ma ne...nisam ljubomorna...nego je poslije toga išla kritika mog posta o ocjenjivanju i nepismenosti:
- ajme, pa netko će se naljutit!
- ma mama, ko se može naljutit?
- pa neki profesor!
- pa šta sam krivo rekla?
- pa ne smi se reć da smo nepismeni!
- al mama, to je bilo u Dnevniku
- je al oni nisu nikoga napali
- a koga sam ja napala?
- pa škole i profesore!
- pa mama, ravnatelji osnovnih škola se hvale da imaju preko 60% odlikaša!
- al to nije izašlo u novinama!
- dobro mama, neću više nikad!
...i opet dvostruki kriteriji!...daj brate sredi to :-))...
(i pazi da se neko iz Glamour cafea ne uvrijedi)
Tutti frutti - kad sam bio lijep i mlad ............ Luky - Daleko
Everythings gonna be all right!
...i molim Vas bez vrijeđana na mom blogu...prepustite to Begi :-))
preuzeto iz Metro
...a stvarno...zašto on nije na naslovnici bloga???
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.