Sve na ovom svijetu ima svoj rok trajanja.... ne govorim ovdje o stvarima.... govorim o ljudima, prijateljima, ljubavima...pa čak i sjećanjima...
...ono što nam je drago ima dugi rok trajanja...
...ono što "imamo", a ipak za tim još i čeznemo, ima još duži rok trajnja...
...ono što nemamo ima najduži rok trajanja....
Razmislite malo!...O čemu ste naduže u životu razmišljali??? ...o onomu što nemate!...
Svi mi patimo zbog izgubljene ljubavi...i to je sjećanje koje nas najduže i najjače proganja!...
Ako je ljubav bila strastvena....brzo je "izgorila"...
Ako je ljubav bila lijepa i puna razumijevanja....trajala je neko vrijeme...
Ako je ljubav bila neuzvraćena....nikad to nismo prežalili!
Ajdemo praktično izvuć neku pouku iz ovog?
Zašto je to tako??... Jednostavno zato jer što nam je više stalo do nečega to više dajemo od sebe! ....Strana koja prima naše davanje isto daje (ako se sve "poklopi")... mi (ipak smo samo žene) dajemo još više....i onda se druga strana jednostavno navikne da se za nas ne treba "borit", da i tako previše dajemo od sebe...i pomisli da je sve to normalno.... mi onda pobjesnimo što se na nas tako gleda..... i to je kraj!
Moja me nona učila da se uvijek sve treba naslutit, a nikad se sve ne treba pokazat!...zato je i s pravom nosila titulu dame! ....Ali tko će danas nešto od nekoga sakrit???? Tko za to ima vremena? Pa u ovoj trci života mene je trebalo "šakom u glavu opalit" da bi me se zaustavilo da stanem, udahnem i pogledam oko sebe!!!!!...Često se nađem u situaciji da samu sebe moram zaustavit da zbog "otvorenih karata" ne prepadnem nekog! ...a što mi je do nekog više stalo to su karte "sve otvorenije"!...a što je više otvorenih karata na stolu...to je mogućnost gubitka brža i veća!
Trebalo bi ić u školu pokera i učit dobro blefirat....al onda bi izgubili svoju spontanost i vedrinu i postali proračunati ku...sinovi...i kakve koristi od toga!
Stoga nam samo ostaje za nadat se da se nećemo brzo "potrošit" i da ćemo imat što duži rok trajanja :-))
Magazin i Oliver - Samo Navika
...ne stvarajmo navike....čeznimo....to je ljepše....
...ovo je samo jedan čežnjutiv post...bez skrivenih značenja :-))...
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.