...nekad smo ljetne noći provodili na ulicama....
nije to bilo zbog izlazaka, niti zbog priče sa susjedima...jednostavno se od vrućine nije moglo stat u kući!...
...tada bi prvi izašao iz kuće onaj što je stanovao na vrhu ulice...i stao polijevati i prati vrh ulice.... jedan po jedan izlazili su svi iz svojih kuća...i kad bi voda stigla do tvojih vrata...izašao bi van s gumom i stao "zalijevati" svoj dio...
tada bi ...nakon prvog toplinskog udara...dok je hladna voda hladila vrući asvalt...naglo zavladalo osvježenje...
za ovo nije trebao nikakav dogovor....svi su bez pogovora prali svoj dio ulice...inače ne bi mogao spavat od vrućine cijelu noć...
...kako na ulici nisi imao šta radit...stao bi neobavezno pričat sa susjedima...i tako smo čakulali do sitnih noćnih sati....
...tada su u moju ulicu došli klima uređaji...i više niko ne izlazi po vrućini van....
ulice se i dalje peru..(nekako taman do mog kućnog broja)...al' kad to tko stigne....a ja više ne znam ni kako izgledaju ljudi što žive u kući do moje...
...šteta....nestao je duh starih čakula...i dječjih nestašluka.....
...sad ako i sretneš kojeg starih, preostalih susjeda...samo te pita: "Ajme, da li Vam je velika rata za struju?"
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.