...i tako...nekako ja gadno nasamarim Striku i sebe.... zeznem se debelo...ostavim ga u svojoj djevojačkoj sobi i počnem se pravit „velika“
Nije mi dugo trebalo da shvatim kako sam se gadno zezla...i odjednom...iz izloga jednog dučana... pogleda me ON.... NOŠONJA....
...bila je to ljubav na prvi pogled iz onih srcedrapajučih filmova...
Postao je jedan od mojih najvjernijih pratioca......
Bili smo u Zadru i trebalo je nekako otić do Hotela Medena na koncert od Meri Cetinić! Uzmem ja Nošonju za šapicu i ravno na autobus!
- može li do Hotela Medena?
- može, ali tog psa morate stavit u gepek – kaže debeli šofer
- ali bijeli je i nije spakiran, šporkat će se
- žao mi je, prevelik je i mora u gepek!
...ko će se svađat sa šoferom...a idući bus ide tek za sat-dva!...Odem ja na blagajnu i kupim dvije karte, sa rezervacijom do Trogira (jednu meni, a drugu Nošonji)...kvraguc, kad dođem u Trogir, nekako ću već doć do Hotela Medena.
Sa kartom uđem u bus i sjednem....Nošonja na sjedalu do prozora (da mu ne bude muka) a ja do njega! Šofer je samo stajao i gledao.
Kad smo došli u Biograd napunio se autobus svijeta. Svi stoje na nogama...i dođe šofer do mene i kaže:
- da li bi digli tog pasa da ljudi mogu sjest?
- Žao mi je, on ima rezervciju za sjedalo i putnu kartu!
...Tip je počeo pjenit na usta.... hahaha...ko mu kriv....i jedva je čekao da me ispred Medene izbaci iz busa!...a u Hotelu... niko se ničemu nije čudio
...nije se čak ni Meri Cetinić začudila kad je na svoju sliku napisala posvetu: „Nošonji s ljubavlju, Meri Cetinić!“
...tada sam Nošonji nabavila autić da me može vozit okolo i leptir mašnu da može ići na razne (grozne) prigode sa mnom...
a gdje je on stavio leptir mašnu ...e to je već druga priča....
Meri Cetinić &Tedi Spalato&Klapa Lučica - Konoba(Split'86)
...Uz šteriku još vonja levanda
Razvodni se život ka bevanda
Od bibiti, falši novitadi
Nedamo se još smo uvik mladi
Ajmo skupa prijatelji moji
Razmistimo tamburin, katrige
Zapivajmo pismu s kojon srce
U po žmula zaboravlja brige...
Što kažu poslije sexa:
RAK: Udaj se za mene, ljubavi!
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.