Ja volim stare stvar. Stari nakit mi je vrijedan samo zbog patine koju nosi na sebi! I tu za mene nema nikakvog pravog kriterija vrijednosti... ono što je bezvrijedno, meni zna bit neprocjenjivo!!
Ipak, i taština je za ljude, volim kad mi neki zlatar priča priču o komadu nakita kojeg imam na sebi. Tako mi je jedan, pričajući mi priču, kad sam mu dala prsten da po njemu napravi (jedan od) zaručničkih prstena za mog brata, oprao moj prsten. To sam smatrala uvredom!!!
- šta ste mi to napravili!!! Sad cijeli blista i sjaji!!
- Pa mora blistat, nek se vidi njegova ljepota!
Zaludu...nisam mu nikako mogla objasnit da je meni patina vrijednija od sjaja prstena!
Među svim nakitom, postoji i jedan broš...vjerojatno je muški, ali napravljen je tako...kao da je nekome nestalo zlata, pa ga je napravio od 2 različite vrste ili kao da je zakrpljen!!! To mi je bio štos, pa sam ga nosila isključivo po danu i po raznim majicama...jer zakrpljeni nakit vjerojatno nema vrijednost.
Bezvrijedne majice peru se u mašini, pa se tako dogodilo da se i moj broš oprao u mašini. I sve bi bilo u redu da to nije bio dijamant!!!
Moj šok, kad sam majicu sa brošem skinila sa sušila, ne mogu opisat!
Pa mogao mi je iskidat sve u mašini za robu!!!! Šta bi ja bez mašine????
Još u siječnju sam tila napisat post o tome kako sam u mašini za pranje oprala svoj prvi dijamant, ali me je spriječila jedna izjava s kavice:
- ne mogu skrenit pogled sa bljeska tog broša!
- ????
A glupih li muških... on gleda u broš umjesto u mene???? On misli da to nešto vrijedi!!! Ma vrijedi (ali nedovoljno za jedno bolje ljetovanje) To je isto kao da kraj parkiranog Ferrarija oduševljeno govori o Fići!!!! Pa s tim se kamenom ne može ni staklo izrezat!!!!
Ovo privlači pogled...a ja ne!!!!! ....
...i eto...opet sam to napravila!!!... Ponovo sam ga oprala u mašini za robu...taj isti broš!
E sad stvarno tražim tipa koji neće gledat u njega.... već bilo gdje prema meni (:-P), a bit će kreditno sposoban za meni kupit novu mašinu za robu!!!!
Diamonds Are A Girl's Best Friend - Marilyn Monroe
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.