Dignem se kad se dignem.... uglavnom poslije 9 sati! Upalim laptop i skuham kavicu. Popijem kavicu skitajući se po blogovima!
Upalim mašinu za robu i odem do Jadre. Po njenom dočeku znam da li sam došla prerano ili prekasno!
Nakon popijene kave odem na tržnicu i kupim samo ono što mi se sviđa (a ne i ono što mi treba). Interesantno je kako u 12 sati ima svježe teleće jetrice u mesnici :-))) i sličnih stvari!
Za vrijeme kave kod Jadre pokušavam dogovorit drugu kavu...al na rivi i negdje oko 12-13 sati. (ili u rijetkim slučajevima za popodne)
Donesem sve što sam kupila kući i odem na drugu kavu!
Stavim sušit robu i riješim ručak u 15 minuta.
Zatim malko odmorim (na kauču)...
Pa mi sin skuha kavu da ja mogu pisat postove ili surfat po netu
Onda stavim sušit robu (koga briga ako se i 2 dana suši)
I negdje oko 17 sati počnem s kuhanjem ručka. (tada uvijek kuham više vrsta jela, za 3-4 dana i sve kuhano zaledim) ...pečem kolače itd...surfam po netu..brišem prašinu....
Navečer subotom ne volim izać – previše svijeta! A ako i izađem...koga briga... u nedjelju i tako spavam do 10 sati!
Interesantno je da niko ništa ne grinta, svi su siti, čisti i odmorni....
Ako i slučajno neko ide nešto prigovorit, a najčešći prigovori su tipa: „Ti si maher za napunit frižider, a da pri tom nema ništa za jest!“... reću ću im da ima bar 5-6 vrsta jela u frizu i to sve sami specijaliteti – treba samo mikrovalku upalit, a ako Vam se to ne da...idite van i kupite!!!!
Sve je dakle u postavljanju vlastitih kriterija. Kada pravilno postaviš kriterije svi im se prilagode i klanjaju ti se s poštovanjem!!!
Dakle, meni je subota stvarno najvažniji dan u tjednu! U subotu vrijedi samo jedno pravilo:
Pošalji sve kvraguc i popij kavicu!
Samo su se i meni kriteriji pooštrili pa pijem smo „prave“ kave!!!
Parni valjak - Kad me dotakne
...svojim dahom pali vatru
iz iskri što su ostale....
....jer kada me dotakne
Ja protrnem
I Bogove i Vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave....“
...Evo je....nagrade!!!!
P.S. molit ću vas da primjetite da svaka ima "bijelu crtu" po sredini...baš kako i treba!!!
...ne moram ni naglašavat da smo prvi red pojeli kao degustaciju za potrebe slikanja :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.