Karikatura je nacrtan prikaz osobe na pretjeran način kojim se postiže to da ta osoba postaje smiješna. Koliko je meni poznato, karikatura je nastala davno, negdje u Italiji...ali to nije bitno za ovu priču!
Kao što je A.B.Šimić rekao „karikatura baš odgovara nesređenom, rastrganom i površnom životu modernog vremena“
Ljudi ne vole bit smiješni, ne vole svoje karikature, ne vole da se o njima priča nekom „negativnom ili smiješnom“ kontekstu, iako znaju da njihovo lice krije zagonetke koju psihoanalitičari sa više ili manje muke odgonetaju..
Za razliku od psihoanalitičara karikaturist, to mora napravit u jednom trenu, ali da ne precrta lice, da mu istakne mane i slabosti, a da pri tome ne izgubi sličnost sa osobom koju crta.
Zašto volimo tuđe ali ne i svoje karikature? Zato što se volimo nabrzaka narugat sa drugima, javno razglasiti njihove slabosti, a za sebe mislimo da smo svi savršeni i bez mana!!! (znam, znam pataren, za tebe znam da si savršen). Karikatura nam to omogućava bez velikog napora, učenja i čitanja. Dovoljan je jedan pogled!
Skupimo malko hrabrosti i priznajmo svoje slabosti! Umjesto maski na licu, za ovaj maskembal stavimo svoje pravo lice. Zašto stavljamo tuđe maske, kad imamo dovoljno i svojih?????
Evo, kao i obično, ja ću bit najhrabrija i objavit javno svoju karikaturu!

P.S. Sad vidite i zašto imam fobije od frizera!!!
pa kosa mi je na jednoj strani lica duža za više od 20 cm od druge strane lica!!!!
|