petak, 01.12.2006.

....i ONA se dere na mene.....ili bijeg....

Rano je subotnje jutro! Nevjerojatno da sam budna! Kroz glavu mi prolaze misli:
Zašto je 6,40 ako sam se navikla dizat u 7,33???
Dal' da se dignem iz kreveta ili ne?
Opet ću zakasnit na kavu????
Bilo bi najbolje da sve prespavam!!??
Ako se radnim danom dižem u 7,33, iz principa se ne dižem subotom iz kreveta prije 10!
...a mogla bi sjest na metlu i negdje odletit?...idem zatvorit oči...ako zaspnem ništa, a ako ne zaspnem letim!


Ponovo zatvaram oči i kontroliram si disanje. Nema varanja! Moram zaspat! Otvaram oči 7,02!

E sad je gotovo...USTAJANJE!...idemo van! ali GDJE??? Nešto sam sama sebi obečala...al snove „nisam“ zapisala!

Oblačim se nabrzaka...prvo pri ruci..... Zabolilo me.... previjam se malko u struku... ništa važno..... Kolačić u torbu za konobaricu... Izlazim!
Ops....nisam djeci ostavila novac za kruh! Vraćam se u kuću. Teškom se mukom penjem na drugi kat i ostavljam 100 kn (jer nemam sitnog)
Kvraguc, sad ne mogu na kavu jer mi ništa nije ostalo!

Opet izlazim van i mislim:
Dan nije dobro počeo! Kad si negdje krenio - ne valja se vraćat
Odjednom ispred mene snažno zakoči tip na bicikli! Ja učinim korak unatrag....KRETEN me zamalo zgazio!!!!

Zamisli sramote; Ely, poznatu vešticu na metli zgazio momak na bicikli!

Stvarno nije dobro započeo ovaj dan.... nisam ni promislila...hopla evo mi mame nasred ulice!
- a gdje ćeš ti?
- Do bankomata
- A zašto ovako rano?
- Zato jer imam puno posla

Mama, koja je cijela u pravljenju dote za vjenčanje, promislila je da joj spremam neko iznenađenje....pa se sretno nasmiješila !
Konačno bankomat! On pljuca lovu sve u 16! Idem preko rive popit kavu....prekrasan je dan....ali riva iskopana i nema se gdje sjest! I tako dolazim do tržnice!
Lijevo tržnica....desno u daljini autobus! Zove....mami....kaže: ajde upadaj!
Ma koga briga....dođem do busa i sjednem u njega...7,55 sati ujutro...nisam popila kavu, meni se ne spava možda će me vožnja uspavat!
- Gospođo, do gdje putujete?
- Do kraja!
...kažem ja i platim kartu!

13,12 min....daleko od kuće....taksi stajalište....dal' da krenem desno ili lijevo.... mobitel u ruci spreman da se nekog zove na kavu! Kad odjednom zazvoni! Opet mama!
- ajme izvini, zaboravila sam te pitat imaš li ti novaca?
- imam mama!
- a zašto si išla do bankomata?
- pa zato jer je subota i trebala se kupit spiza!
- a što sad radiš?
- evo me šetam se po suncu!
- ajme neću te onda smetat, uživaj
! – kaže mama

Valjda se podrazumijevalo da sam još negdje na rivi, a ne stotinama kilometara daleko od kuće!

Komentar male vještice sutradan ujutro:
„Ti si totalno neodgovorna mama! Roditelji ne bježe iz kuće! To nije normalno!!! Djeca bježe iz kuće!
Morala si nam reć da ideš na put i kad ćeš se vratit da se i mi možemo izorganizirat. Imamo i mi svoj život, znaš li to??? I tko je vidio da ne znaš kad ćeš se vratit? Kako ćemo mi znat kad treba pospremit kuću i bacit sve one limenke piva????? Nego, nije vrag da si mi potrošila novac za one čizme????“


P.S. Kako ću ujutro objasnit Jadranki ko je pojeo njene kolače???? Opet mi sljeduje "kava s mržnjom"!



- 13:13 - Gukni ako si faca (26) - #

<< Arhiva >>