petak, 13.10.2006.

…..Otuđenje i izlasci….

Kvaliteta svačijeg života ogleda se u kvaliteti njegovih izlazaka van. Čak i Država, kad radi potrošačke košarice i potrebe domaćinstvao, bračunava troškove života, predviđa i troškove izlaska, kina, kazališta....

Koliko mi uopće izlazimo van i što je to kvalitetan izlazak????

Sve smo se više otuđili i ja npr.

- Ne znam kad sam zadnji put bila u kinu ..(U biti znam...gledala sam film 101 Dalmatinac sa malom vješticom koja je tada još nosila roza boje, i pao je snijeg??? – I. Elementarna nepogoda!, a zatim je cijela Dalmacija ostala bez struje – II Elementarna nepogoda!. ....Nakon toga više nismo išle u kino...imamo kući i video i DVD i kokice...i sve)

- U kazalište idem 2 puta godišnje, a obećavam si otić bar još 5-6 puta

- Vani idem svaki dan...na kave...ručkove...kolače... (brojim samo one koje su kvalitetne, a te su 2 puta mjesečno – ostale su kave iz horora ili iz crtanih filmova)

- Na koncerte odlazim kad me nagovore...što i nije baš rijetko....i onda za vrijeme koncerta tipkam SMS-ove, slušam muziku, kradem muzičarima instrumente, note... i šaljem MMS-ove.. (a one oko sebe ni ne primjećujem)

Jednom sam tako rekla, al` me sugovornik nije ozbiljno shvatio, da plaćam koliko god treba za jednu „normalnu kavu", kavu za vrijeme koje ću bit opuštena, neću razmišljat o tome što ću reći, da li ću ikog pri tome uvrijedit, gdje se mogu smijat ...(i dignit noge na kauč ako treba).... Ono što je najgore to sam i mislila!!!

Zbog svog posla, a naročito zadnjih mjesec dana, ja sam non-stop van kuće, i jedva čekam da obućem svoje japanke, veliku staru majicu od svog sina i iskidane rebatinke.... I kad padne večer, kome je do oblačenja, izlaska van i licemjernih osoba koje gledaju u kojem si kafiću i što imaš na sebi! I tada umjesto izlaska, čitam razne postove, forume, chateve...što god... i smijem se sama sa sobom... osijećam da se neko.. (negdje daleko smije smnom i da je tu)... i tonem sve dobulje u ono što se zove „alijenacija" (ilitiga „otuđenje")

Koliko nas ovi postovi otuđuju, a koliko zbližavaju???? Otuđuju nas od onih koji su na blizu, a zbližavaju sa onima koji su nam daleko!

Moji su roditelji svake subote sjeli u auto i krenili negdje...gdje su se unaprijed dogovorili sa svojim društvom, ili su pravili žurke, slavili rođendane, imali pretplatu za kazačište.... uvijek je bio neki šušur u kupaćim kostimima, pa u trenerkama, pa u svečanim toaletama, pa u pidžamama, pa opet u trenerkama.... izlasci za svaku priliku... Meni su oni tada bili smješni....a vidi mene sad!!!

....umorna i iscrpljena od posla, oči umorne i peku od buljenja u kompjuter...pogledam u svoj rokovnik i vidim da 3 vikenda u ovom mjesecu ja ne mogu nigdje, pošteno, opuštajuće...itd.. pobjeć... i već me uhvati panika da neću preživit ....kad zazvoni mobitel!....Osijećala sam se ugodno ležeći na kauču u svojoj širokoj majici... i ćaskajući gluposti, zezajući se,...i sve ostalo što spada u ugodan provod....

Kad su se ispraznile baterije na mobitelu, stala sam si razmišljat! Da li je i ovo bio izlazak???? Ne, nije predviđeno u potrošačkoj košarici!!!! Ovo je još jedan način otuđivanja od najbližih. Zašto??? Zato što najbliži postavljaju pitanja na koja ni mi sami ne znamo odgovore! A ovdje je sve tako lako i jednostavno....pišeš što hoćeš, kažeš što želiš i nema nikog da ti «kontrira» i rastumaći ti kako nisi u pravu.


- 09:13 - Gukni ako si faca (21) - #

<< Arhiva >>