petak, 06.10.2006.
.....imam jeeeeeee.........
|
…ja mrzim lagane šetnje po dućanima…i nikad mi nisu bile jasne žene koje se satima šetaju po raznim robnim kućama. Međutim, nevolja te natjera da ipak koji put i uđeš u neki dućan. Ušla sam tako i ja ....kad odjednom ispred mene.....ONA.... ljepotica.... Stabilna držška, raščupan rep.... jednom riječju...METLA MOG ŽIVOTA!!!! Ne vjerujući protrljala sam oči....stala je ogledavat...vrtit....mjerit....kad odjednom zazvoni mobitel!!!... ma ko me sad uznemirva....al zvoni Nokia (a na nju se treba javiti): - Dobar dan! Što radiš? - Nećeš mi vjerovat ako ti kažem! - Kako neću? Pa što to radiš? - Upravo si biram metlu! Da je samo vidiš...prava je, lagana, čvrsta, elegantna....taman kakva treba bit..... (nisam ni samu sebe čula niti znam što sam govorila dok sam ushićeno isprobavala kako mi stoji) - ???? - Nego mogu te nazvat za minutu kad izađem iz dućana??? - OK...dobro...dobro.. (ništa on ne razumi) Ponosno sam došla do blagajne a da pri tome nisam ništa polomila i priupitala: - Imate li dostavu na kućnu adresu? Momak na blagajni čudno me gledao i upitao: - Izvinite gospođo, ali što će Vam takva metla? - A da me prebaci do kuće! - Moram reć gospođo, da prvi put vidim ženu kojoj tako dobro stoji metla – kaže on sa velikim osmijehom na usnama Čim sam izašla iz dućana....nazvala sam i pričala na mobitel na putu kući. Sugovornik nije imao pojma da razgovara sa Vješticom koja ima svoju prvu metlu (plaćenu svojim teško zarađenim novcem)...    ...........Evo je.........ljepotice................. moje ........................... i nas dvi skupa |
