|
Vidim ja da vas ne zanima priča o crvenom šeširu…i kako on daje osjećaj sigurnosti… Zato ću Vam reći kako je to izgledalo kad me pogodila lampica. Dakle, ….došla ja na glavnu ulicu jednog našeg prekrasnog grada… i šetam se polako…kad zazvoni mob: - Kad si slobodna za kavu? …kakvo je to pitanje….ja zauzeta pa ne mogu popit kavu???…pih… ipak je trebalo pričekat 20-ak minuta da dođu po mene…pa kad sam već tu ...ja se polako prošetam….i zastanem ispred jednog izloga…..a tamo ON….prekrasan slamnati crveni šešir, širokog oboda sa žutim ukrasom…. A do njega isti takvi žuti sa crvenim ukrasom… Ja za kvaku na vratima…kad trgovina zatvorena!…. (ne pitajte koji je sat bio…iako je to bitno za nastavak priče) Vratim se ja na mjesto dogovora za kavu…..i odosmo mi van grada da isprobamo meni novo mjesto za taj božanstveni napitak! Kad tamo konobarica, grintava, napada mog pratioca: - nisi ni primijetio da imam novu frizuru, a ja sam 4 sata sjedila u frizera i platila 450,00 kn!!!, skoro da je vrištala On se samo smješkao i čekao da ja naručim svoju kavicu - Donesite Vi meni kavu s puno ljubavi, pa ću Vam ja reć kako da riješite to pitanje sa frizerom jer ste mu puno platili!…s druge strane stola bio je osmjeh od uha do uha…. I tako…smo pili…čavrljali i negdje iza 19 sati dođem ja do teme o šeširu...i onako kao usput kažem kako ga trebam kupit….. On to ništa nije razumio, al koji će se pametan muškarac svađat sa ženom…. Pogleda na sat i priupita me do koliko sati radi dućan. …Kad je odjednom počelo telefoniranje….s jednog mobitela smo zvali informacije…s drugog trgovinu u kojoj se nitko nije javljao…pa sam ja povukla svoje veze u kod kuće...da mi nabave broj mobitela od žene koja tu radi….. …nastao cijeli metež…panika…pola Hrvatske je bilo na mobitelu...al prodavačice nigdje... A daleko je bilo do starog dijela grada…. Shvativši da ću zbog svoje gluposti upropastit prekrasan dan….stavila sam virtualni crveni šešir na glavu i samo rekla: «Nema veze doći ću ja do njega…al drugi put» ….e a to je već druga priča…. |