|
...umorna, gladna, isfrustrirana...ulazim u kafić na putu kući... samo da sjednem 5 min.... pa idem dalje... U uglu kafića sjedi gazda i priča s nekim.... "...moram pod hitno na odmor, jer ne mogu vidjet ljude...ćim mi neko uđe na vrata ja u njemu vidim "aha....čaša piva....11 kn.."...to je sve što ja promislim o tom čovjeku...."...tada se gazda okrene prema meni, nasmješi se i kaže: "Dobar dan gospođa Ely!" ...ja uzvratim osmjehom i upitam: - da li mene vidite kao dolar ili kao znak dolara??? - ne trebaju meni dolari, kaže, i kune su sasvim dovoljno opake životinje! u to dođe konobar do mog stola i ja naručim: - velikog mrkog medvjeda, sa šlagom i čašom hladne Korane! konobar, mrtav ozbiljan, trljajući kažiprst o palac (kao da soli), priupita: - hoćete li malko i onih govanaca povrh? - da! konobar ode, vrati se nakon par trenutaka sa prekrasno serviranom kavom posutom čokoladnim mrvicama, posluži me i kaže: - nažalost nemamo Korane, morat ćete se zadovoljit Jadrom, a ukoliko niste zadivoljni Knjiga žalbe je na šanku! Nadam se da je medvjed dovoljno divlji i da će Vam prijati! ....nikad bolju kavu nisam popila u životu....(do sada).... šteta je samo što nisam imala "mrke medvjede" da mu s njima i platim kavu....papirnata novčanica samo je pokvarila opći dojam.... |