
|
I eto ...ja učim.... Zašto učim???? Da li će mi to donijeti nekakvo zadovoljstvo - ne baš; da li će mi je to potreba - nikako ne; da li će mi to pomoć u poslu - apsolutno ne; da li će mi zbog toga biti veća plaća - e to je sigurno NE; da mi ne propadne novac uplaćen za školarnu - hahahah to sigurno ne, da li ću zbog toga biti bolja osoba - hahah - ni to ne (osim ukoliko ne propuvam) Ja učim, a puno njih mi pomažu da mi olakšaju učenje...hvala im - oni su frendovi.....al opet se postavlja PRAVO pitanje: Zašto ja učim? Učim zato da sebi u ovom trenutku osiguram psihički mir! Učim zbog toga da pobjegnem od svakodnevnice i da ne mislim o onome što će me (kao neizbježno) zaskočit za 5 do 6 godina! I onda ću govorit "A di mi je pamet bila onda....zašto sam toliko učila?" Učim zato jer je to lakše nego suočit se sa samom sobom! Učim zato jer sam tako navikla cijeli život i zato jer mi je to najlakše! Ponašam se kao svi ljudi u samostanima! Kada su suočeni sa svojim emocijama što oni rade: mantraju. čitaju, pjevaju, mole se...što god....samo da se ne moraju suočit sa svojim JA!. Odgađam neodgodivo??? P.S. imala sam strahovitih problema sa objavom ovog posta. On sam nije htjeo da se objavi...al ja uporna |