|
Početak godišnjeg odmora, a ja bijela k'o snijeg. Za uhvatit dobru boju… zna se….ode se par puta na sunce ili u ranim jutarnjim satima…ili kasno popodne. Kasno popodne kupaju se svi radni ljudi ….dakle…ja sam se odlučila za odlazak na kupanje oko 8 sati ujutro. Kako stojim u blizini mora, u starom dijelu grada….ima jako puno ljudi koje srećem na ulici, pozdravljamo se klimanjem glave, ali niti znam gdje ti ljudi žive …niti kako se zovu. I tako, prvi dan godišnjeg…stavim ja na sebe novi pareo…i ravno na plažu…kad tamo ….sve poznate penzionerske face iz ulice. Nisu me previše smeli, odložim ručnik i zaplivam. Dok sam bila u moru gledala sam iz daljine kako se otvara kafić i pomislim: «Kad konobarica bude servirala drugu kavicu…lijepo ću sjesti i uživat!» …plivala ja tako….izašla van…osušila se ……. Još uvijek nikog u kafiću….kad odjednom iza mene glas susjeda: - Izgorit ćete! Dajte da Vas namažem! Okrenem se, lice poznato, svježe ošišan i obrijan sa uredno sređenim brčićima jedan od penzionera susjeda ….nemam pojma kako se zove - Ne brinite se, neću…dobro sam se namazala - A gledam ja Vas…nešto ste mi dugo plivali! - A moram malo…zato sam i došla - Nego, recite…vi stojite u onoj kući i kćer ste od Tonija - Da! - A to sve Vaše? - Da! - Dajte da Vas namažem…izgorit ćete na suncu - Ma ne brinite ….sad ću otić sa sunca - A da Vam donesem kavu? - Ne hvala! - A što imate za ručak? Da li ste već bili na pazaru? Bijesna nikako da se riješim napasnika….stavim na sebe pareo i odem u kafić. Kad evo njega zamnom sa kavom u ruci. Uzmem kavu, popijem brže bolje…zahvalim se i odem. Sutra dan evo mene ponovo. ON me čeka! - Došli ste? Danas malo kasnite! - A bila sam na pazaru! - A što kuhate za ručak? ….. I tako…ispituje on i propituje dok nije shvatio da ja ne znam kako se on zove. Ajme ljudi moji uvrede… - Pa cijeli svijet zna za mene, a Vi ne? I odjednom ode i donese cijeli blok slika, vizit kartu i pismo kojim dokazuje da ga poznaje cijeli svijet. Više nisam išla na kupanje. Da sam išla možda bi to završilo kao u priči od Trill ….ili je čovjek samo želio besplatan ručak? … A možda se želio i oženit?…. |