Tebi koja se pronađeš u ovom stihu. Koja u svakoj ovoj riječi tražiš sebe. Koja čekaš da ti se javi a ne želiš to. Baš tebi dajem sve ove rime.
Tebi pišem. Za tebe slažem svoje strofe. Borim se noćima s praznim papirom. I čekam da negdje daleko leptir zamahne krilom...
Da se stvore vjetrovi. Da dođu oluje. Da moj glas, tvoje srce napokon čuje.
Tebi koja se pronađeš u ovom stihu. Koja između redaka poruku tražiš. Koja se nadaš a ne želiš nadu. Baš tebi poklanjam ovu pjesmu.
Tebi pišem. Za tebe moja slova postaju kao rijeka. I teku. I ruše sve pred sobom. I čekaju da mu kažeš zbogom.
Da zatvoriš jedno poglavlje. Da zalupiš vrata. Porušiš mostove. Da zauvijek čitaš samo moje postove.
Tebi koja se pronađeš u ovom stihu. Koja u svakoj ovoj riječi tražiš sebe. Koja čekaš da ti se javi a ne želiš to. Baš tebi dajem sve ove rime.
Tebi pišem. Tebi se obraćam. Tvoje misli skupljam da te ne prevare, da te ne rastuže. Jer ja sam ti prijatelj a prijatelji baš tome služe.