lutanja 2

srijeda, 27.05.2020.

Danas sam te gledao očima pjesnika

Ako sam te ikada gledao očima pjesnika to bilo je danas. Nosila si miris prošlosti a ja sam svaki tvoj pokret provlačio kroz stih. Vidio sam svijetlo u tvojim očima kako se bori da iziđe iz tame. Vidio sam svu snagu tvog glasa kada je zadrhtao u naletu sjete. Vidio sam ljepotu žene. Tvoje riječi staložene. Trenutak tišine u oluji. Iskren drhtaj kod dodira ruke. Mir po kojem i brodovi izlaze iz svoje luke. Ako sam te ikada gledao očima pjesnika to bilo je danas. Vjetar se poigrao tvojom kosom a ja sam svaki tvoj pokret obukao u rimu. Vidio sam bitku sumnje i vjere na tvojim leđima. I svu bol što ti šapuće s ramena. Vidio sam ona dva psa koja se bore unutar tvojih grudi. Vidio sam kako pokrivaš dobrotu da se odmorena probudi. Vidio sam hrabrost žene. Usne tvoje ovlažene. Sakrivenu strast od straha. Nježnu stranu tvoga daha...
I ja ne bi bio pjesnik da danas nisam vidio pravu tebe.

Lutanja

27.05.2020. u 19:25 • 11 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.