srijeda, 03.10.2018.
Martell
U čaši Martella, u hladnoj sobi jeftinog hotela, ljubomora i ja. Sjedimo na podu pokraj kreveta, prekriženih nogu, jedno nasuprot drugoga. Bez glasa. Pogleda tupa. Čuje se samo otkucaj sata, ubrzano disanje i srce što nepravilno lupa. Sudnji je čas. Zvona crkve svetog Benedikta u daljini pozivaju na misu. Svjetiljka treperi kao da će ugasiti za tren. Na zidu otisak vlage viče... više nisi njen. Dolazi tuga. Poziva ljubomoru na ples. Zatvaraju vrata. Ostajem sam s čašom Matella, u hladnoj sobi jeftinog hotela. Čekam da se javi. Messenger, Viber, WhatsApp. Tipkam stihove umjesto poruke. Iz mene kao da govori Charles Baudelaire ... Opijajmo se bilo čime. Žalim za danima kada bi komad papira bio dovoljan za stih. U čaši Martella, u hladnoj sobi jeftinog hotela.
