Nisam više pjesnik. Ni usamljeni svirač s gitarom. Nisam više ljubavnik što te krade. Nisam ni čovjek s onim posebnim darom. Nisam svemir. Nisam centar svijeta. Nisam tvoja tuga. Nisam sjeta. Ja nisam više prijatelj vjetru. I ne držim u rukama stih. Nisam vrijeme da pregazim prošlost. Nisam oprost koji tražiš od svih. I nisam više tama. Nisam krotitelj sna. Nisam šarena laža. Pod tvojim prozorom to nisam ja. Nisam osmjeh. Nisam dobro jutro. Nisam laku noć. Nisam oluja u tvome srcu. Ja više nemam toliku moć.
Od svih ratnika najjača su dva - vrijeme i strpljenje
U ovaj tmurni, kišni dan doro mi ide kopanje po arhivi ...
Znam da dužan sam ti pjesmu
Jer si dugo u redu čekala na još malo mene
Dok sam prodavao u stihove zamotane snove
*
Dužan sam ti pjesmu
I dodir vjetra na rubu stijene
Dužan sam ti ples ... tvoje lice naslonjeno na mene
*
Dužan sam ti note što se kriju na gitari
Dužan sam ti srce
Srce što imaju samo najbolji licitari
*
Dužan sam ti pjesmu
I riječi
Poljubac na hajdučkoj česmi
*
Dužan sam ti putovanje
U šarenom papiru sakrivene sanje
I ples
*
Znam da dužan sam ti pjesmu
Alegorija satkana od srebrnih niti iz haljine njene
Miris prženih badema
Na platnu trag sive boje
Dokoni vjetar rasipa pjesmu po tepihu od iglica bora
U čaši vina brodolom života
Ogrnuo sam tišinu da ne ozebe
Kao osuđenika na stratištu nepreglednih sjena
Svojom taštinom vezao sam pravdi oči i oteo vagu
Dušu sam bez duše odavno darovao vragu
A otrovni je bršljan raspleo se po zidu
I u njenom pogledu ostavio tamno zelenu koprenu
Ispisani stih
Još uvijek volim tu ženu
Lice lažnog osmjeha. Graciozan stav. Bezgrešni anđeo. Ukroćeni lav
Sve te biserne perle i noći od satena ne mogu sakriti da samo je žena.
I da ispod maske od velura ... vlada bura.
Ta pustolovina života.
Strast tamne strane.
Tuga koja prekriva tek zarasle rane.
I jedan titraj, otkucaj srca.
Ljubav koja se pretvara u Moličreovog škrtca.
Gitara nije više moj prijatelj, suputnik, društvo u usamljenim noćima. Postala je protivnik dostojan borbe. Svakim stihom me napada, ubija, probada. Njena svaka nota uzima oružje koje zove se balada. Baca me u tugu. U bol. Lagano me ranjava. Otkida dio po dio duše. Njeni okovi me sve više stežu, guše. Gitara pobjeđuje. Dobiva bitku ali ne i rat.