ponedjeljak, 07.05.2007.
slavenska mitologija - dio 3
Knjiga Velesa je kontroverzna knjiga (koju skoro svi naučnici smatraju falsifikatom) koja je smatrana autentičnim zapisom starih slavenskih religija od 9.stoljeća pr.Kr. do oko 9.stoljeća. Pisana je na ćirilici. Slavenski neopagani koriste Knjigu Velesa kao sveti tekst i inzistiraju na autentičnosti tog dokumenta. No, originalna knjiga koja je napisana na drvenim daskama 22 cm dugim, 38 cm širokim i 0,5 cm. debelim je izgubljena. Navodno je ponovno pronađena 1919. te je 1941. izgubljena. 1919. poručnik u ruskoj vojsci Fedor Arturovič Izenbek je pronašao hrpu drvenih daski napisanih čudnim jezikom, u palači Kurakinsa, blizu Kharkova. Nakon što je njegova vojska izgubila, Isenbeck je otišao u Beograd gdje je 1923. pokušao prodati daske Beogradskom muzeju, no bezuspješno. Tada je 1925. otišao u Brisel gdje je daske dao Yuriy P. Mirolyubovu. On ih je čuvao u svojoj kući i nije dopuštao nikome da ih gleda i izučava, zato se smatra da nisu autentične, tj. da su falsifikat ili da su izmjenjene. 14 godina je Mirolyubov slikao i transkribirao tekstove te je uspio prevesti skoro sve daske. 1941. Njemci su okupirali Brisel, a daske su izgubljene. Neki smatraju da su odnešene u Englesku, a drugi smatraju da su zapaljene.
Prema Knjizi Velesa u 10.stoljeću pr.Kr. pra-slavenska plemena su živjela u “zemlji 7 rijeka iza mora.” Knjiga opisuje migraciju slavena preko Sirije i Karpata dok ih je proganjao kralj Nabsur. Smjestili su se na Karpatima oko 5.stoljeća pr.Kr. Također se opisuju borbe protiv Gota, Huna Rimljana i Grka. Knjiga završava kada slaveni podanu pod normandsku vlast.
Je li knjiga autentična, da li su možda neki djelovi izmjenjeni ili izbačeni, gdje je original, da li je uništen…nikada nećemo saznati. Tko zna koliko je podataka imalo na tim daskama, podataka o mitovima, i možda kontroverznih dokaza o postojanju natprirodnog i istine.
Svjetsko drvo, najčešće je bilo hrast ili bor. Mitološki simbol Svjetskog drva je bio veoma snažan u slavenskoj mitologiji dug niz godina, čak I poslije kristijanizacije. Tri razina univerzuma su bila smještena na drvu. Krošnja je predstavljala nebo, božansko mjesto, a stablo je predstavljalo svijet smrtnika. Svijet mrtvih je bilo lijepo mjesto, zeleno I vlažno, mjesto vječnog izvora. U folkloru se ova zemlja zvala Virey ili Iriy. Svijet bogova i smrtnika se nalazila u centru zemlje okružena morem, sa druge strane se nalazila zemlja mrtvih. Ptice bi svake zime odlazile tamo, a vraćale bi se na proljeće. Sunce je smatrano ženskim božanstvom, a Mjesec muškim. Isti primjer Sunca kao muškog božanstva i Mjeseca kao muškog se nalazi u Nordijskoj mitologiji, koja ima sličnosti sa Baltičkom i Slavenskom mitologijom.
