srijeda, 20.12.2006.
Earl Grey
Earl Grey, meni osobno najdraži od svih čajeva, stoljećima se pio u Kini iako je zapadu otkriven tek sredinom 19. stoljeća. Da odmah razjasnim, Earl Grey može biti podvrsta crnog, zelenog ili bijelog čaja, dakle stvar nije u samoj biljci od koje se čaj radi nego u posebnim eteričnim uljima koja se kasnije dodaju. U praksi se može slobodno reći da je Earl Grey crni čaj; većinom se proizbodi kao takav, a zelenog piju poglavito Kinezi, i meni osobno nema dobar okus, iako volim zeleni čaj bez dodataka. Što se bijelog čaja tiče moram priznati da nisam probao tu kombinaciju pošto je u hrvatskim trgovinama on još slabo rasprostranjen, ali ne očekujem previše jer uz karakterističan okus glavna karakteristika pravog Earl Greya je i određena snaga i težina, kao kad popijete kavu, a ne lepršavost i blag okus kakvog imaju bijeli čajevi.
Pa da sad razjasnim što je zajedničko svim tim čajevima i što ih čini toliko posebnima; posebni dodatak su eterična ulja bergamota (Citrus aurantium subsp. Bergamia), biljke slične limunu koja se danas najviše uzgaja u Italiji, nešto manje u Argentini i Brazilu. Eterična se ulja dobivaju od kore plodova, a imaju različitu upotrebu, koriste se u prehrambenoj industriji i u aromaterapiji za suzbijanje depresije (ovo sad prvi put čitam, nisam imao pojma da je taj čaj toliko koristan). Između ostalog, ulja bergamota koriste se i za poticanje rasta kose (ni ovo nisam znao, super). Ima on, doduše, i svojih loših strana, primjerice uzrokuje pretjeranu osjetljivost oči na svijetlo, kao i probleme u apsorbaciji kalija u organizam. Ali zaboravimo sve ovo, pijem ga zbog okusa a ne korisnih i štetnih svojstava, iako je zanimljivo saznat i to...
Prema priči zapad je ovaj poseban čaj otkrio preko britanskog premijera Charlesa Greya (koji je nosio titulu Earl Grey, odatle ime); on ga je prvi put pio na nekom diplomatskom sastanku s nekim kineskim službenikom, a pošto se premijeru čaj svidio odlučio ga je ponuditi na svim budućim sastancima. Tako se pročulo da premijer Grey ima nekakav izvrstan čaj, a nakon sastanka s nekim od vodećih ljudi Twiningsa, britanske tvrtke za proizvodnju i preradu čaja, Earl Grey je prvi put pušten na zapadno tržište (oko 1830. godine). Čaj se inače pije s limunom ili rumom, dakle bez mlijeka, iako se britanska aristokracija sjetila da bi mogla i ovdje dodati nekoliko kapljica mlijeka. I ovo nisam znao, malo sam se raspitivao i saznao da "some quip that the communists drink only Earl Grey because they don't believe in proper-tea."
 |
Ne znam, ja ovaj čaj pijem dosta često, 3-4 puta dnevno, rijetko kad si mogu priuštiti tea-time i sat mira i odmora uz pijuckanje čaja, uglavnom ga brzinski popijem dok radim nešto na kompu ili za pisaćim stolom. Inače, prvi sam ga put kupio na maturalnom putovanju u Austriji, bili smo u nekom gift-shopu, a degustirao ga i postao ovisnik čim smo stigli doma. Vjerujem da je većina barem čula za njega, captain Jean-Luc Picard ga je u skoro svakoj seriji Star Treka naručivao famoznim riječima: "Tea. Earl Grey. Hot." E da, imam i malo čudan običaj da rijetkim meni iznimno dragim ljudima poklanjam po vrećicu čaja za rođendane, ne znam zašto, jednostavno mi je to već prešlo u naviku…
Mogu sad pisati i pisati o Earl Greyu, činjenica je da vam riječima ne mogu prenijeti njegov okus, tako da preporučam da barem probate…
- 21:46 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
