O ELEKTROTEHNICI I UREĐAJIMA

16.10.2007., utorak

Zvučnik

Općenito:

Zvučnik je elektromehanički uređaj koji električne signale pretvara u zvuk. Sastoji se od košare, magneta, membrane i zavojnice. Na zavojnicu dolazi izmjenična struja iz pojačala te se membrana u jednom trenu odbija od magneta, a u jednom trenu se privlače ( jer je struja izmjenična ). Membrana titranjem stvara zvuk. Titra frekvencijom koja odgovara frekvenciji ljudskog uha (20 do 20.000 Hz). Pojam zvučnik koristi se i za zvučničke kutije u kojima se nalazi više zvučnika.

Povijest:

Prvi zvučnik bila je telefonska slušalica koju je patentirao Aleksandar Graham Bell 1876. Zatim je uslijedila poboljšana verzija Ernesta Siemensa u Njemačkoj i Engleskoj 1878. Vjeruje se da je sličnu napravu stvorio i Nikola Tesla 1881. Modernu konstrukciju zvučnika s pomičnom zavojnicom ostvario je Oliver Lodge u Engleskoj 1898.
Princip pomične zavojnice patentirali su 1924. dva Amerikanaca, Chester W. Rice i Edward W. Kellog. Postoji dvojba kako je Britanac Paul Voigt prije njih podnio patentni zahtjev koji je tek naknadno prihvaćen. Voigt je 1928. napravio prvi zvučnik koji je mogao učinkovito reproducirati cijeli raspon frekvencija, a također je razvio i prvi sustav za kućnu upotrebu, međutim koristio je elektromagnete umjesto permanetnih magneta.
Prvi su zvučnici koristili elektromagnete jer je cijena permanentnih magneta u to doba tih snaga bila previsoka. Elektromagnet se pobuđivao istosmjernom strujom kroz zavojnicu koja je obično služila i kao prigušnica u ispravljaču pojačala na koje je zvučnik bio priljučen.

Zvučničke kutije:

Teško je napraviti dobar zvučnik koji će jednako dobro reproducirati sve frekvencije, stoga se rade 2-stazne, 3-stazne ili višestazne zvučničke kutije. Kod dvostaznih, ugrađuje se jedan dubokotonac ( woofer ili bas ) i jedan visokotonac ( tweeter ), u trostaznima se još dodaje i srednjetonac ( midrange ), a u višestaznima se neki duplaju.
Kutije imaju još jednu svrhu: poboljšavaju i pojačavaju zvuk zvučnika. Osim o kvaliteti zvučnika, sve će performanse ovisiti i o kvaliteti izrade te tipu kutije.
Kutije mogu biti:
• Kompresijske ( zatvorene kutije, bez bass reflex otvora, kod njih je jako važno da sve bude dobro i kvalitetno izolirano)
• Bass-reflex kutije ( kutije s otvorom za bass: Cijev koja hvata basseve koje proizvodi stražnja strana zvučnika ( woofer ) te ih kroz tu cijev izbacuje van )
• Transmitijske kutije ( kutije koje su jako velike i imaju unutra tzv. Kanale ili labirinte koje na sve strane usmjeravaju zvučne valove stvarajući snažan zvuk sa bogatim basevima)
• Horne ( kutije najčešće za visokotonce ili tzv. trube; usmjeravaju zvuk prema van i tako pojačavaju zvuk )
Vrsta kutije ( koju izabrati ) će ovisiti o tipu zvučnika; za koju je on kutiju namjenjen. Kutije moraju biti i jako kvalitetno izrađene te da odgovaraju zahtjevima zvučnika.
Kod višestaznih zvučnika koriste se skretnice – one usmjeravaju bas na woofer, srednje tonove na midrange, visoke tonove na tweeter...

<< Arhiva >>

0