Ellers/Pareho - stranica na kojoj se cijeni tolerancija!
31.03.2009., utorak
Feminizam i kolutanje očima po naški
 Većina je žena (osobe koje pripadaju feminizmu ponajprije promatramo kao žene) nesklona da sebe nazove feministkinjom. Tome je često uzrok neznanje, odnosno, ono je uzrok nastanku predrasuda, a feminizam nije iznimka oko kojeg se predrasude kroje. Međutim, veoma je sociološki interesantno studirati naše žene i njihov način života te njihov odnos prema feminizmu. Zanimljiv je i etimološki aspekt tog pokreta i predrasuda oko njega. Kada kažem "naše žene" pritom ne mislim da apsolutno svaku ženu u nas, nego na određene žene o kojima ću ovdje pisati. Za primjere ću uzeti mlade ženske osobe kao i muške, među kojima se najviše krećem, ali i poneke starije. Sljedeći pokušaji teorija se baziraju isključivo na iskustvu i ne bi se trebali promatrati kao valjana sociološka studija. Prve koje mi padaju na pamet je jedan od stereotipa tzv. modernih mladih žena. To mogu biti žene sa stavom prema muškarcima kakav je imala Coco Chanel u 20-tima; ne troše oni mene, trošim ja njih. Ovakav se stav može s jednog kuta gledišta promatrati kao feministički; te žene zbacuju sa sebe položaj submisivnih patrijarhalnih žena ovisnima o muškarcima, položaj sluga muškaraca. Ovakav stav ima u sebi žensku ljubavno- erotsku emancipiranost od muškaraca što ovaj stav, bar u tom ljubavno- erotskom aspektu, čini esencijalno feminističkim. A opet, te se žene rijetko ili nikada nazivaju feministkinjama, odnosno, taj stav je karakteriziraju kao feministički. Iako danas te mlade žene žive nepatrijarhalno, oslobođene od pritiska određenog tajminga za udaju, rađanjem djece, itd., kod njih je negdje u podsvijesti usađen još živući imperativ naše kulture- obavezna udaja i djeca. To više nije vremenski određen imperativ, ali on to svakako jest, brak i djeca predstavljaju vrhunac naše životne sreće a oni koji to nemaju, njihova će sreća biti promatrana kao upitna. Možda je bolje reći da tajming nije sasvim lišen ograničenja, malo jest, ali ne potpuno- muškarci i žene u 30-im godinama još će uvijek biti gledani s upitnim pogledom, upitnim u odnosu na brak i djecu. Te mlade žene rade sve što rade i muškarci njihovih godina; rade, studiraju, imaju veze koje mogu kontrolirati, odnosno, nisu u njima nemoćne, itd. Ali, ukazanje na činjenicu da njihov način života ne bi ni približno tako izgledao da nisu na svijetu postojale feministkinje, često će u njih izazvati reakciju iznenađenja, šoka, nevjerice i nerazumijevanja. Sad, bez obzira na profil osoba, kod nas većina ljudi gleda s prilično negativnim stavom prema feminizmu. Oni ga tumače kroz onaj historijski element feminizma koji je u cijelom svijetu uživao najviše pažnje, zbog svoje radikalnosti i inovativnosti, a to je lezbijski feminizam. To je bila faza feminizma kada su feministkinje išle dublje u žensko pitanje, dublje i dalje od pitanja ženskog poslovnog i pravnog položaja. Pitanje roda, pitanje, rodnog izražaja bilo je eksponiranje,promatranje ženstvenosti kao patrijarhalnog društvenog konstrukta izgrađenog u svrhu manipuliranja žena i podređivanja istih sebi, itd. |
