…nisam pisala već dva tjedna, jer nema puno zanimljivosti u mome životu…iako znam da se Anja, Anita i Martina sa time ne bi složile…ali o tome neki drugi put /pa moram i ja imati malo privatnosti/…
…nemoguće je kako vas samo jedna osoba može potaknuti na razmišljanje…i to ono razmišljanje o smrti…
…ta je osoba zauzimala posebno mjesto u mojem životu. Igrala je jednu od glavnih uloga…u mojem sumornom životu…od dana smrti te osobe, pokušavam nastaviti živjeti. I to tako da zaboravim…ali jedno prijateljstvo koje se ugasilo zbog brzine i alkohola, nije moguće zaboraviti. Od tog dana jedan dio mene je nestao…otišao je zajedno sa njim…negdje daleko od ovog svijeta.
…teško mi je prihvatiti da ga nemam…da sam izgubila jednu od najvažnijih osoba u mojem životu...zbog te smrti te osobe naše društvo nije isto. Više nas ništa ne drži na okupu, a kad smo zajedno osjećamo da dio nas nedostaje…a to nije lijep osjećaj…
…prošla su dva mjeseca od tada…a ja se još uvijek trudim da zaboravim…no do sada nije prošao ni jedan moj izlazak van, a da se ja sjetim njega…
…zahvaljujući mojim frendicama uspijevam polako zaboraviti…a pogotovo zahvaljujući Aniti, Anji, Vedrani i Martini...hvala vam cure…stvarno ste prave frendice…
bigoo
|