Elipis
Mojim hrabrim ženama
Evo moj prvi post bit će posvećen hrabrim ženama u mom životu. Onim ženama kojima se iz dana u dan divim na njihovoj snazi i volji za životom. Lista nije dugačka, ali je moćna.
Prvo mjesto dijele dvije bez kojih ne bi bilo mojih roditelja, a na kraju ni mene. Moje bake.
Prvo ću o maminoj mami zbog toga jer ona nije više s nama na ovom svijetu, ali je na onom drugom i iz dana u dan se uvjeravam da pazi na nas. Mamina mama je bila jedna od najsnažnijih žena koje sam poznavala. Rodila je i odgojila je dvoje prekrasne i snažne djece, brinula se za svoje unuke, pekla najfinije kolače (mene je naučila sve svoje kulinarske tajne) i bila puna mudrosti koje se trebaju i danas naučiti djeca. Zbog nje imam svoje JA (to je bio i bio jedan od njenih savjeta "Dušo, uvijek imaj svoje JA"). Da svađale smo se ko pas i mačka nekad, sraz generacija i moji ludi hormoni u tim teen godinama su krivi, ali opet voljele smo se i poštovale. Naslijedila sam od nje tu njenu unutarnji snagu koja me i danas drži u najtežim situacijama i snagu zbog koje imam svoje JA pa makar i to moje JA nekim ljudima išlo na živce, a vjerujte mi ide im.
Sad prelazimo na drugu baku, koja je totalna suprotnost prvoj. Tatina mama je jedna od najdivnijih osoba koje znam. Ona je osoba koja nema nijednu ružnu riječ za nikoga, ma koliko oni to zaslužili. Ona je osoba kojoj nije teško, kad ju najstarija unuka (ja) nazove u 22 sata pri povratku iz Zagreba s faksa, ispeći palačinke ili uštipke, i to 50 komada. Ta baka je ona koja te dočeka na vratima sa zagrljajem i poljupcem u čelo, iako su skoro svi njeni unuci za najmanje 10 cm viši o nje, mirišući na svježe pečene kekse i kuhano mlijeko. Ona koja ti razvuče osmijeh na lice samo jednom rečenicom "Zlatnice moja najljepša" (evo i sad mi se razvukao osmjeh samo misleći na nju). Ona koja ima snagu tolerancije za sve gluposti njenih devetero unučadi, od moje dvije tetovaže, bavljenja trbušnim plesom i pole dance-om, preko druge unuke koja ima pirceing na usnici, do naših poderanih hlača (koje su ono samo nama cool) i ostalih p****rija koje smo napravili tijekom godina. Ona koja još uvijek klopi moga tatu (on ima 53 godine i dvoje odrasle djece) krpom kad nešto krivo napravi ili kaže. Ona koja nam trpa hranu na tanjur jer se boji da ćemo ostati gladni, a vjerujte mi u njenoj kući se ne može ostat gladan. Ona koja uzgaja najfinije jagode i pravi najzdravije pekmeze. Ona koja nikad ne psuje i ona koja ima toliko veliko srce da je jednostavno moraš volti.
Da to su moje bake, one koje su rođene u krivo, ali jednostavnije vrijeme, jer da su rođene u ovo vjerujte mi bile bih doktorice znanosti.
Sad prelazim na svoje dvije teke.
Maminu sestričnu, moju polu tetku, iako ovo polu uopće ne bi trebalo biti ispred jer u svom ponašanju i opisu posla ona je prava tetka. Čuvarica tajni, djelitelj savjeta i pomoć kad god ti treba. Izvor nevjerojatne snage i hrabrost. Žena zmaj. Kraljica, carica i sve ostalo zapakirano u 157 (valjda) centimetar. Vedra i uvijek nasmijana, brbljava i navijena 100 na sat. Ona koja je prošla 9 in vitro oplodnji, spontani pobačaj, kiretažu, koja je već šest godina prolazi sve to, koja je već tri godine u postupku posvajanja, ali još odgovora od nikoga, koja je prošla drlje i kamenje, koja radi sizifov posao tolike godine ali koja ne odustaje, koja iz svakog tog gubitka izađe još jača i odlučnija. Ona kojoj se ja neopisivo divim, jer ona mi je pokazala kako se boriti za nešto što želiš. Ona koja zna pravo značenje izreke "Kad padneš podigni se i kreni dalje"
A sad ćemo malo o mojoj tetki, onu koju vi znate pod imenom ksena-ratnica. Tatinoj sestri. Isto kao i "mala" tetka i ova je žena zmaj. Ona se bori, grebe, viče i urliče za svoje četvero djece. Pročitajte njen blog pa ćete znati zašto joj se divim i zašto je toliko poštujem, jer kao mnoge jake žene ona ne odustaje.
A sad ona najvažnija. Ona zbog koje sam ja ovakva kakva jesam. Ona zbog koje nemam dlake na jeziku i ona zbog koje uvijek kažem svoje mišljenje ma koliko me ono koštalo. Ona koju vi znate kao Križar, a ja ju znam samo kao mama. Najbolja mama na svijetu, sad će te reći da sam subjektivna, i jesam, jer meni je moja mama najsnažnija, najhrabrija, najstaloženija, najbolja mama na svijetu. Iako nisam uvijek mislila tako. Dok je neki vanzemaljac vlado mojim umom i hormonima mislila sam da mi je ona najgori neprijatelj kojeg treba uništiti. Ali eto odrasla sam pa više ne mislim tako. Sad slušam što mi kaže ne prevrćući očima. I koliko me njena mama naučila da imam svoje JA toliko me i ona to naučila. Zbog svoje mame sam luckasta, optimistična, uvijek nasmijana (a ovo ide ljudima na živce, posebno mojim strankama na poslu). Zbog nje se znam izboriti za svoje, idem uvijek glavom naprijed pa makar i u zid, zid uvijek prvi popusti. Zbog nje sam strastvena u svemu što radim i zbog nje volim život, jer kako ona kaže život nema reprizu samo premijeru. Ona je ta koja je odgojila dvoje djece koji čvrsto stoje na zemlji ali koji znaju da im je jedino nebo granica. Koji ne idu maleni ispod zvijezda nego ponekad i lete s njim(pa makar samo u snovima). Zbog nje mi, moj brat i ja, se ne bojimo sanjati i ne mislimo da su nam snovi ne dostižni. Zbog nje se radujemo malenim stvarima koje čine život ljepšima. Zbog nje se ne bojimo živjeti i uživati u životu. Zbog nje smo svoji i jedinstveni. Mama volim te.
Eto to je to od mene. U drugom postu ćemo o mojim muškarcima i njih imam nekoliko koji su pripomogli mojim hrabrim ženama da me naprave ovakvom kakva sam danas.
Mala velika križareva kći.
