People follow the signs.

utorak, 05.01.2010.

Trčala je neobzirno bacajući usputan pogled staroj, trošnoj kući.

Povod njezinog posta je snijeg. Nije da ima inspiracije i da zna o ćemu će pisati, ali snijeg upravlja njezinim tankim kosturom. Kao njegova maritoneta. Snijeg je čini bjelijom nego što uistinu jest i upravlja njome pa ona radi takve stvari koje kod zdravog razuma nebi nikad. Ona voli snijeg. <3.. ali psst, nek to bude naša mala tajna :).
Ne zna ona kud pripada i ne zna što je njezino i što smije zadržati. Što uopće smije imati. Samo joj je bitno da ona ima snijeg. Ona može sve. Leti ispod zemlje, a zrak ima uhobolnu tišinu pa kad pokuša letjeti u tišini pada ničice kroz provaliju osmjeha i zagrljaja. Ona voli snijeg i voli se smijati. Voli biti slobodna. Znate što volim kod nje? To što ona zna i može voljeti. (:
I dok se u winampu vrte najdraže stvari, ona gleda kroz prozor naslonjena na topli radijator i može biti svugdje. Pogledom skakuće s kuće na kuću i traži onaj djelić sebe koji nemože naći već godinama. Onaj djelić koji će uzvratiti jednako jakom ljubavlju.

Dok je stavljala na sebe omišljeni šal i kapu s perlom boje sjaja najdražih očiju razmišljala je o posljednjim danima kad još može biti sretna, ali nije bilo snijega.
U tren oka sve se promijenilo i sad je ona najsretnije biće na nekom svojem, udaljenom planetu. (:
Ponekad joj se čini da ipak nije sve tako savršeno, ali zašto ne? Tu je sve što joj treba. I bez onog djelića koji uzvraća ljubav živi jer se naučila živjeti bez toga.
Možda nikad ne pronađe taj djelić sebe, ali držite joj fige. Ja znam da hoću.

Gluposti napisane zbog snijega. Oprostite. Nemorate čitati. Samo da znate. (:

*Neon plava. Opet. :]