Ithryn Luin - priče iz Četvrtog doba Međuzemlja
28.05.2006., nedjelja
AILINEL
|
Ailinel je bila ljuta. Toliko ljuta da je jedva susprezala želju da zavrišti dok je dugim koracima hitala u svoje odaje. Upravo je završila razgovor sa onim nadmenim Namjesnikom kojeg joj je njezin brat nametnuo. Razgovor toliko sličan svim prethodnima koje su gotovo svakodnevno vodili i koje je, iz dana u dan, sve teže podnosila. Znala je da neće moći još dugo glumiti, ma koliko ju uvjeravali da se ne smije odati pred Barahirom. Da ne smije njih odati pred Namjesnikom. Zato se trudila izbjeći susrete s njim. I koliko se god ona trudila, on ju je uvijek uspjevao pronaći. I započeti istu, dosadnu temu o njenoj sigurnosti u Annuminasu u ova, navodno sve nesigurnija, vremena. Kao da je njoj bilo do sigurnosti. Pa od sigurnosti i dosade, koja uz to neminovno ide, je i pobjegla iz Minas Tiritha. Eldarion se prema njoj ponašao kao da je nemoćno dijete, a ne odrasla žena, sposobna sama odlučivati o vlastitoj sudbini. Godinama ga je nagovarala da joj dozvoli da se preseli u Annuminas, tisućama milja daleko od njegove kontrole. A kad ga je napokon nagovorila, što je on učinio? Poslao je svog najvjernijeg zapovjednika s njom. I kao da to već nije bilo dovoljno, imenovao ga je Namjesnikom Arnora. Arnora kojim je ona željela vladati, čija je kraljica htjela biti. Kraljica, a ne kraljeva sestra. Tu uvredu Eldarionu nije mogla oprostiti. Nikad mu je neće moći oprostiti. Razmišljajući o prošlim danima Ailinel je došla do svojih odaja. Zakoračila je unutra i sa treskom zatvorila vrata. Ljutnja ju nije puštala. - Aerin, Haja - hladnim je glasom zazvala svoje dvorkinje. - Pripremite mi kupku. Neka voda bude vruča, a na solima ne štedite. Dvije su se žene ustrčale - dok je Haja punila veliku srebrnu kadu vrelom vodom i mirisnim solima, Aerin je gospodarici rasplitala kosu. Ailinel je uskoro opušteno ležala u pjenušavoj kupki. Raspoloženje joj se počelo popravljati. Na kraju krajeva i nije sve ispalo tako loše. Barahir, u stvari, nije bio nadmen, bio je dobroćudan i tako očito lud za njom. Ailinel je njegova pretjerana pažnja i briga užasno nervirala. Na njenu sreću, saveznike je našla tamo gdje se najmanje nadala - u samom Annuminasu. Ispalo je da nije ona jedina koja ne priznaje bratovu vladavinu. Najmoćnije i najuglednije obitelji Arnora nisu mogle zaboraviti činjenicu da su izgnane iz Gondora. Eldariona nisu priznavali svojim kraljem, a nju su smatrali izgnanicom poput njih samih. To je, naravo, bilo daleko od istine, ali joj je odgovaralo da tako misle. - Uz njihovu ću pomoć i podršku uskoro ostvariti svoje snove - promrmljala je sama sebi u bradu ne otvarajući oči. Sad je već bila potpuno opuštena i sretna. Zvuk otvaranja vrata prenu ju iz sanjarenja. Polako je podigla pogled. Osmjeh joj se pojavi na licu. Na dovratku je stajao visok i pristao muškarac, crne kose koja mu je dopirala do ramena i sivih očiju. Uzvratio joj je osmjehom, oči su mu, međutim, ostale hladne. - Irimon, najdraži - obratila mu se nježnim glasom. - Sjedni na rub kade i ispričaj mi kako je prošao sastanak. |
- 20:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OPIS BLOGA
Ovako ja zamišljam da bi Četvrto doba izgledalo. Priča upravo nastaje tako da se ispričavam svima zbog mogućeg kašnjenja nastavaka (naravno pišem u slobodno vrijeme kojeg nikad dovoljno) LINKOVI Hrvatistan - moj prvi blog Hermionin kutak (sunce mamino pametno) Priče iz Hogwartsa blog.hr Piši (barem dvije,tri riječi) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||