Ithryn Luin - priče iz Četvrtog doba Međuzemlja
21.01.2006., subota
SO IT BEGINS...
Usnuli Archet djelovao je mirno i spokojno. Tišinu vedre ljetne noći remetio je tek pokoji lavež ali i on bi brzo utihnuo. Šuma Chetwood, sjeveroistočna granica Breeja, skrivala je ljupke seoske kućice. Vremena su bila mirna i seljani nisu smatrali potrebnim držati noćne straže. Tako nije bilo nikog ko bi na vrijeme primjetio opasnost. Ono što je uslijedilo nitko nije očekivao. Odjednom se digla strašna magla toliko gusta da se nije vidio ni prst pred nosom. Bila je nekako plavičasta. Još uvijek se nije moglo čuti nikakvoga zvuka. Iznenada sa svih strana prema selu polete vatrene kugle. Krošnje su planule, psi zalajali, poniji panično zanjištali. Nastao je pakao. Iz kuća su istrčali uplašeni seljani, još bunovni od sna, ne shvaćajući što se događa. Tu i tamo je pokoji pribraniji čovjek dohvatio vjedra s vodom i pokušao gasiti vatru. Ali, avaj, voda je vatru samo još više rasplamsala. Nasta opći metež i panika - djeca su plakala, žene vrištale, starci zapomagali. Muškarci su bezuspješno pokušavali organizirati kakvu takvu obranu. Vatra je gutala sve pred sobom. I onda se dogodilo nešto čudno. Kao da ih je zaustavila neka nevidljiva sila seljani su zastali. Stoka koja je do tada usplahireno trčala amo-tamo selom ukopala se na mjestu. Plač i kuknjava su utihnuli. Nekoliko trenutaka je izgledalo kao da je vrijeme stalo. Tad iz šume istrčaše orci, njih pedesetak, naoružani do zuba. Svaki je nosio bič u ruci. Nitko se od ljudi nije ni pomaknuo a kamoli pokušao pružiti otpor. U tren oka svi su stanovnici bili okupljeni na središnjem seoskom trgu. Na licima im se nije vidio ni strah ni panika, izgledali su potpuno odsutni duhom. Pred ljude istupi gadni, veliki uruk. Ionako ružno lice dodatno mu je nagrđivao duboki ožiljak koji se protezao preko cijele desne polovice. - Slušajte me, smeće ljudsko! - zarežao je jezikom jedva razumljivim ljudima. - Slušajte me i dobro zapamtite što govorim. Zaboravite život kakav ste vodili, zaboravite sve što ste nekad bili. Jer od sada ste vlasništvo moga gospodara i živite jedino da njemu služite. I živjet ćete dok mu budete korisni. Pripremite se za dugačak put. Krećemo odmah i nećemo stajati dok ne ugledamo Magleno gorje. I zaboravite svaku nadu - sad vam nitko ne može pomoći! Zatim opali bičem nekolicinu najbližih ljudi tek toliko da prisnaži svoje riječi te naredi pokret. Ljudi potrčaše bez pogovora. Orci su trčali oko njih i bičevima ih poticali na još brži trk. Cijela se skupina uskoro izgubila u gustoj šumi. Zora koja je upravo svitala otkrila je užasan prizor - spaljeno, opustošeno selo. Nitko nije ostao da ispriča što se ovdje dogodilo. *** Na kruništu najviše kule Carn Duma stajao je Plavi čarobnjak. Ruke su mu bile ispružene u zrak. Od njegovog podlog smijeha odzvanjala je cijela udolina. - I tako je počelo - viknuo je pobjedonosno. - Napokon je počelo! Sad me više ništa ne može zaustaviti. Uskoro ću biti vladar cijelog Međuzemlja - zadovoljan izraz preleti mu preko lica. - Još samo da onu budaletinu Pallanda, koji vjeruje da ću vlast dijeliti s njim, obavijestim o uspjehu generalne probe - brbljao je Alatar sebi u bradu dok se spuštao zavojitim stubištem. - Već bi ga se rješio da mi nije neophodna njegova pomoć. Ali doći će i taj dan. Na prijestolju ima mjesta samo za jednoga - Alatara Moćnog. |
- 13:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OPIS BLOGA
Ovako ja zamišljam da bi Četvrto doba izgledalo. Priča upravo nastaje tako da se ispričavam svima zbog mogućeg kašnjenja nastavaka (naravno pišem u slobodno vrijeme kojeg nikad dovoljno) LINKOVI Hrvatistan - moj prvi blog Hermionin kutak (sunce mamino pametno) Priče iz Hogwartsa blog.hr Piši (barem dvije,tri riječi) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||