Eki's blog

subota, 31.03.2007.

End...

.....................................................................
................došao je i taj dan............................
......već sam rekao da imampuno problema.........
.......odlučio sam...........srediti ih..........iako.......
........neznam kako.......ali znam ću ih rješit........
................jednog.....po....jednog.....................
............počevši...............od sebe samog..........
.....................................................................

31.03.2007. u 22:09 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 29.03.2007.

Bad day

... što reči, osim da je sve počelo jučer... puknucu
Jučer kad sam došao iz škole, legao sam u krevet i spa zijev vao do 21:21, Odkad sam ustao bo dead le me svi djelovi tjela, (ne baš svi, naughty ju nov vat aj sejing naughty ), danas sam jedva ustao u 6:30 da odem u školu u kojoj sam bio do sat i po' sad ležim u krevetu i pišem ovo, iako neznam zašto, (vjerojatno zato što nemam pametnijeg posla), ma uglavnom čujemo se kasnije. puknucu
P.S. pozdrav doc.T-u bang

29.03.2007. u 11:58 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 27.03.2007.

Kad će kraj

Ne mislim svjeta, ili mog života, ili pak školske godine inti pak '07., mislim na kraj ovoga mjeseca. Mongo se toga desilo, nešto je dobro nešto pak loše no uglavnom dobre stvari. Napokon sam na zelenoj grani, okrenuo sam novu stranicu, može se to reći na razne naćine. No ipak previše se toga desilo, želim to ostaviti iza sebe očistiti si um svih tih događaja i onda čista um uči u novo pogjavlje. NE, neželim zaboraviti sve te "nove" stvari i ljude koje sam upoznao, kao što već svi zanaju (oni koji ne, sad hoće) poćeo sam učiti latino-američke plesove, kao što rekoh neke "nove" stvari ne želim ostaviti iza sebe i zaboraviti na njih. No neke probleme koji su me zadesili bi htjeo ostaviti iza sebe, sigurno se pitate "kekve bi sad probleme mogao imati" jednostavne mogu ih nabrojati na prste desne ruke, npr. Katarina, Tena, Ervo, Matea, i da ne duljim. (mislim da kužite o čem se tu radi).
Nemojte se trudit shvatit neke stvari, gore navedene, jer ih ni ja ne kužim. Ali sam ih morao izbaciti iz glave.

E da skoro zaboravih imam jednu molbu (Teno, odnsi se na tebe) molim te NEMOJ! ispravljati pravopisne pogreške, zapravo nemoj čitati post jer ih ima toliko da če ti srce stati, ustvari pročitaj ga dvaput.
Ajd' dobra imam dvije molbe (nisam bio u školi kad smo učili brojat) molio bih jednu osobu nećemo reći tko je (zakkatarinaašlj) da se kloni mojih prijatelja.

27.03.2007. u 14:36 • 9 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 26.03.2007.

Danas se u školi desilo nešto što se više neće ponoviti. Na tjelesnom smo igrali graničara, na metematici smo imali origami, a na povjesti smo imali povjest. Čini mi se da se bliži "Smak sveta!"

26.03.2007. u 14:12 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 20.03.2007.

O ljepoti

Sto je to ljepota ?
Nemam pojma,ali znam da se ljepota djeli na dvije različite ljepote, vanjsku i unutarnju. Tu se javlja novo pitanje: Koja je važnija ? Svi, ali baš svi će reći da im je unutarnja važnija, "E pa lažu" od 100 ljudi nekakvih 3-5% zaista misli tako. Ako je unutarnja ljepota važnija od vanjske, zašto onda ljudi prilaze samo onim drugim ljudima koji im se fizički sviđaju. Ali ako je tako kako se priča kako možeš upoznati nekoga i vidjeti kakva e njegova unutarnje ljepota, ako ne zadovoljava tvoje standarde. Najbolji primjer toga su poslovni i privatni svjetovi. Toliko različiti a opet isti, u privatnom životu tj. u potrazi za životnim partnerom/icom neće te privuči nečija unutarnja ljepota osim ako ne upoznaš tu osobu. Ali ako "ambalaža" nije dobra,m jebeš "dobar prizvod". Sve u svemu, Čovjek neće upoznati drugog čovjeka ako mu ne priđe, a neče mu priči ako mu se ne svidi. Pa vas ja opet pitam koja je ljepota važnija unutarnja ili vanjska ?

20.03.2007. u 19:50 • 7 Komentara • Print • #

petak, 16.03.2007.

.!.

naravno da vam neću otkriti tko je to, tko reba znati - zna.

16.03.2007. u 20:11 • 0 Komentara • Print • #

...

To je pjesma Ž.J. a objavio sam je jer točno prikazuje moje misli i osjećaje o jednoj osobi.

16.03.2007. u 20:07 • 0 Komentara • Print • #

Evo jedna pjesma

Pogledaj kako drhtim kada gledam te,
I kao da si posljednja na svijetu ne dam te.
Pogledaj moje oči sve ti govore,
Kada te nema uvijek pomislim na najgore.
I tijelo drži se i ruke znoje se,
A ustvari znam da voliš me.

Pogledaj kako drhtim kada gledam te,
I kao da si posljednja na svijetu ne dam te.
Pogledaj moje oči sve ti govore,
Kada te nema uvijek pomislim na najgore.
I tijelo drži se i ruke znoje se,
A ustvari znam da voliš me.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.
Trebaš mi, trebaš mi.

Zamisli kako mi je kad se probudim,
Kako mi srce lupa kad na tebe pomislim.
I sumnja javi se, sa srcem bori se,
A u stvari znam da voliš me.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.
Trebaš mi, trebaš mi.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.

Trebaš mi, trebaš mi
Ni sunce zemlji kao ti meni, meni.
I hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri
Da sumnje ne bude u meni.
Trebaš mi, trebaš mi.

16.03.2007. u 20:05 • 10 Komentara • Print • #

srijeda, 14.03.2007.

Profesionalci

Svi smo mi profesionalci, profesionalci u savjetovanju drugih. A kao profesionalci tražimo savjete od drugih i savjetujemo njih. Ako su to dobri savjeti, zašto ne poslušamo sami svoje savjete. Razmišljajući o temi prošlog posta, mogu ako hoću, savjetovao sam prijatelja iz razreda kako bi se trebao baviti nekim sportom. Kako to inače ide, nisam poslušao soj savjet. No pod sljedećim odmorom on je meni savjetovao istu stvar, i ja sam ga poslušao.

14.03.2007. u 15:33 • 0 Komentara • Print • #

Prvi trening

Poslušavši jedan drugoga, odlučili smo se za dvije stvari. Prva od njih je plivanje, a druga je stvar, ni manje ni više nego, latino-američki plesovi. U ponedjeljak su bili na redu plesovi, a u utorak plivanje. Na plesu je bila ludnica, M.D. (želio je ostati anoniman) je dobio dva udarca u glavu od svoje partnerice, te je on njoj dvaput stao na nogu, dok ja (na neku čudnu foru) nisam ništa slomio niti koga ozlijedio. Tim koji nas vodi je za poludit', ženska (ako je smijemo tako zvati) naime ima 15. g. u vrh glave, a lik je stariji ali je za…ant kakvog nema. Ekipa je, zaključite sami, dvoje si jebe mater dok plešu, jedni se tuku, a moja partnerica… pa ne moram u detalje. Utorak je, mene bole noge, moram u školu, no dobro prošlo je i to. Večer je i počinje trening plivanja. Došli mi, a ono nema nikoga, sta ćemo drugo nego čekat. Uglavnom ništa posebno, osim možda toga što sam se napio bazena, pobr'o nekoliko udaraca. Sve sam to preživio, osim zadnjih pola sata koje smo proveli u malom bazenu u mojem sam istegnuo mišić pa sam umjesto 30 minuta proveo nekih 10 minuta u bazenu.

14.03.2007. u 15:33 • 5 Komentara • Print • #

nedjelja, 11.03.2007.

Mogu li... ili moram?

Što god misliš da možeš, ti to doista i možeš, i obratno od toga - što misliš da ne možeš, ti stvarno to ne možeš učiniti. Iako si potpuno uvjeren da to nisi u stanju učiniti ja ti odgovorno tvrdim da jesi. Stvar je samo u tome što ti misliš da ne možeš. I što sada možeš učiniti? Poslušaj: najprije se rodi misao: "Ja to ne mogu" i svaku svoju stanicu privikavaš na tu informaciju. I dok svaka tvoja stanica počne nositi tu informaciju, ponavlja u sebi: "ja to ne mogu...ja to ne mogu...ja to ne mogu", dotle tvoja podsvijest nastoji tu informaciju uobličiti na materijalnom nivou. I jednoga dana pokušaš ustati iz kreveta kad ono cijelo tijelo zazvoni: "ja to ne mogu", ili "ja ne mogu ustati", ili "ja ne mogu ovo", ili "ja ne mogu ono"...... itd.
I što je najgore od svega, ti stvarno misliš da to ne možeš učiniti. To misli i svaka tvoja stanica, svaki tvoj mišić i svaka misao, a posljedicu osjećaš.....ti ne možeš ovo ili ono....svejedno je! A pitam vas, kako s time živjeti? Znate li da se je jednom dogodilo da je jedna žena podigla kamion težak 6 tona, jer se pod kotačima tog kamiona našlo njeno dijete. A znate li zašto je to ona mogla učiniti? Zato što je na trenutak u bojazni za život svog dijeteta - zaboravila da ona ne može podići 6 tona. Da se je u tom trenu prisjetila toga - vjerujte mi, on ne bi mogla dignuti toliku težinu. Zar vam ova priča ne govori sve? Počnite misliti da možete, izmjenite informaciju svake svoje stanice, počnite se ponašati kao da možete, izmjenite svoje vjerovanje i počnite vjerovati da možete. I učinite što god želite, sve je ispravno ako daje konačni rezultat - ja mogu! A Bog nam kaže: "Slobodan si u svemu, možeš činiti što god želiš ako misliš da možeš"! Pa onda, što nam preostaje? Činiti ono što mislimo da možemo i preuzeti odgovrnost za svoja dijela, nositi sobom tu odgovornost i biti u svakom trenutku spreman reći bilo kome i bilo kada: "Da ja jesam učinio ovo ili ono i stojim iza toga što činim"!

11.03.2007. u 19:07 • 5 Komentara • Print • #

NOVI POČETAK

SVAKI DAN DONOSI NOVI POČETAK

TO JE MOJA ŽIVOTNA FILOZOFIJA, MOJ PUT DO POBJEDE.

SVAKI NOVI DAN JE NOVI POČETAK.

11.03.2007. u 19:05 • 1 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.