četvrtak, 01.11.2007.

Zrelost = odgovornost

Može li se pojam zrelosti prikazati slikom samostalnog života mladića ili djevojke u vlastitom stanu, koji zarađuju i brinu za sebe, »oslobođeni« od obitelji ili, pak, možemo biti odgovorni i zreli u svojim obiteljima, zajednicama gdje živimo i djelujemo?

Mnogi su mladi, dolaskom u velike gradove na studij, počeli ovisiti sami o sebi, osjetili su što to znači pripremati obroke, prati i glačati rublje, održavati stan urednim i čistim... A uz sve to pritišću ih fakultetske obveze i učenje. Iz obiteljskog, nezabrinutog idiličog okruženja, gdje su roditelji brinuli o svemu, u kratkom su vremenu bili prisiljeni postati »svoji« te tako iskusiti sve prednosti i nedostatke samostalnog života.




I dok brojni mladi jedva čekaju da se osamostale i pobjegnu od kuće, tražeći prividnu slobodu i samostalnost, susrećemo i ljude koji u srednjim godinama ostaju uz svoju obitelj, ludo se vezajući.

No što zapravo donosi zdrava zrelost, ima li ona kakvih prednosti? Čim navrše osamnaestu godinu, mladi ponosno svojim roditeljima govore kako im sada noćni provodi mogu potrajati do ranih jutarnjih sati te im oni za to nemaju što prigovoriti. No, takvo shvaćanje zrelosti prvenstveno naglašava samostalnost i slobodu za kojima mladi toliko čežnu, dok su roditelji samo sredstvo za postizanje vlastitog života.

Zreli ljudi pokušavaju sagledati cijelu istinu, ne uzimajući samo ono što im odgovara. Zrelost zaista podrazumijeva brojne obveze i dužnosti, ali i odgovornost – jednu od najbitnijih komponenti zrelih ljudi. I kada se sve to sagleda, ona poslovica: »Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba« čini se tako istinitom.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.