utorak, 23.10.2007.

Put mira i nenasilja

Maltretiranje i nasilje u obitelji, neodgovorno ponašanje vozača u prometu, primjeri surovih pljački, bezobzirnih ubojstava i mnoštvo nasilja – svakodnevno nam se »serviraju« na naslovnicama i u televizijskim najavama. Razmišljajući o tome, netko bi mogao pomisliti kako je za takve strašne zločine smrtna kazna jedino moguće i pravo »sredstvo pravde«. U mnogim svjetskim klasicima književnosti, ali i u filmskoj umjetnosti susrećemo se s ovom temom; budući da uvijek izaziva veliku pozornost javnosti o njoj progovaraju i političke stranke, brojne građanske udruge, vjerske zajednice...

Film Tima Robbinsa »Dead man walking« - koji je izazvao brojne rasprave o smrtnoj kazni – snimljen je g. 1995. prema istoimenoj knjizi s. Helen Prejean koja je 31 tjedan bila najprodavanija knjiga na njujorškoj listi (New York Times Best Seller List). Redovnica Družbe sestara Sv. Josipa svoje je služenje osuđenicima na smrt započela g. 1981. kada joj se pružila prigoda za dopisivanjem s mladim osuđenikom Patrickom Sonnierom iz zatvora Angola u državi Lousiani u SAD. Više ga je puta posjetila te mu na taj način pružala duhovnu podršku prateći ga do samog kraja – smrtne kazne na električnoj stolici. Iako je očekivala da će u zatvoru – nazvavši ga kasnije »mjestom groznog progona i napuštenosti« – susresti čovjeka s divljim pogledom, pri prvom susretu s Patrickom ugledala je »ljudsko biće odjeveno u čistu košulju, obrijano, uredne kose«. Ona često svjedoči kako je »smrtna kazna problem siromašnih«, onih koji ne mogu plaćati odvjetnike koji im odugovlače izvršenje presude.

Takvim je činom duhovnog vodstva s. Helen, prije svega u Americi, a potom i šire postala ikona borbe protiv okrutne smrtne kazne ističući kako ni u kojem slučaju nasilje ne može biti pravi put. Sestra se nije zaustavila samo na Patrickovom slučaju, već je do g. 2004. »vodila« još dvojicu muškaraca-osuđenika. Tako je njezin rad predstavljen brojnim pričama i člancima u svjetski poznatim časopisima, puno je puta gostovala u televizijskim emisijama, dobila mnoge počasti i nagrade za svoj trud i zauzimanje za one koji nemaju izlaza...

ponedjeljak, 08.10.2007.

Obojeno čovječanstvo

Pod pojmom nacionalizma većina nas podrazumijeva ljubav, požrtvovnost i zalaganje oko općeg dobra. No zapravo njime izričemo pripadnost određenoj naciji sa željom da upravo naše društvo bude prepoznatljiva i jedinstvena zajednica u svijetu.

I kada bi se narodi, u dobronamjernom suživotu s drugim državama, »natjecali« u izgradnji takvog društva u kojem bi pravednost, mir i sloga bili na prvom mjestu – u ovom biste kutku gledali prazninu. No ovi redovi potvrđuju kako u povijesti nije uvijek bilo tako; iz njih »vrišti« jauk i »probija« se bol milijuna i milijuna ljudi koji više nisu s nama... Navedeno definiranje pojma nacionalizma toliko je puta izašlo iz svojih pozitivnih okvira, iz središta su istisnute vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe, a težilo se vlastitim interesima, novcu, željom za moći i slavom.




Fašizam, nacizam, komunizam i ostali totalitarni režimi – ideje su koje možemo nazvati devijacijama nacionalizma. Njihovi vođe su »ljubav« prema vlastitom narodu počeli shvaćati na krivi način: posesivnim nagonima veličali su svoju naciju, građane, ideje, diskriminirajući sve ostale... Svojom su propagadnom poticali podjelu svijeta na »braću po krvi« i mnoštvo krvnih neprijatelja u kojima su gledali prijetnju terorizirajući ih na perfidne načine u ime nacionalizma – radikalnog i agresivnog!

Mi se danas ne suočavamo s takvim krajnjim oblicima zastranjenjenja nacionalizma, ali u svijetu i u našoj domovini možemo primjetiti naglašavanje nekih ideologija, stavova, predrasuda i stereotipa. Time potičemo antagonizam koji, nažalost, ponekad može dovesti do sukoba ili nečeg ozbiljnijeg. Svakako treba poštovati i voljeti svoju državu, ali ostati otvoren i poštovati drugog i različitog. Tako ćemo stvoriti ugodan ambijent ispunjen raznim koloritima jer nacije su »boje čovječanstva«, zapisao je Solženicin. Ne dopustimo da se razliju i ponovno dođe do velike tragedije!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.