nedjelja, 29.04.2007.

In memoriam: Ivica Račan

Sve nas je jutros iznenedala vijest da je noćas (nedjelja, 29. travnja 2007.) u 3.05 sati u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo Ivica Račan, prvi predsjednik SDP-a. Iako se već duže vrijeme govori o agresivnom tumoru koji se »zatočen« u Račanovu tijelu širio nevjerojatnom brzinom, novost koju je danas objavila središnjica SDP-a da smo ostali bez tog velikog čovjeka – koliko god bila očekivana – izaziva tugu, sjetu i prisjećanje jer se jedan život ugasio.



Iako sam vrlo mlad i neupoznat s djelovanjem Ivice Račana u Jugoslaviji i njegovim uključivanjem u politiku, čitajući biografije na različitim stranicama svi su suglasni kako je on bio značajan lik u novijoj hrvatskoj povijesti. Svi spominju njegovo napuštanje kongresa jugoslavenskih komunista u Beogradu, zalaganje oko raspisivanja i organizacije prvih višestranačkih izbora u slobodnoj Hrvatskoj, transformaciju Lijepe naše u modernu demokratsku zemlju, izuzetno vrijedan rad za vrijeme mandata predsjednika Vlade (nastojanje oko ulaska u Europsku uniju, gradnja autoceste Zagreb-Split ...).

Danas ćemo se sigurno još naslušati i različitih drugih Račanovih zasluga, dobrih poteza i funkcija koje nalazimo u brojnim biografijama. No, ono što mene u svemu tome fascinira jest – Ivica je bio čovjek! Ubrzo ćemo zaboraviti sve te funkcije, ali će se pamtiti susreti s njim, njegove riječi iz kojih je isijavala mirnoća, zdrava altruističnost, iskrena tolerancija ... Tu je snaga i veličina tog čovjeka – slijedimo njegov primjer i put!

Pročitaj tekst i na pollitika.com

četvrtak, 26.04.2007.

Obitelj u okovima medija

Ovih sam dana bio na jednoj tribini gdje se govorilo o Utjecaju medija na obitelj. Predavač s Hrvatskih studija, na kojem se ovih dana organizira simpozij sa sličnom temom, predstavio je neke zanimljive podatke istraživanja koji će biti prezentirani na tom simpoziju.

U predavanju je naglasio kako su mediji sredstva koja su u bîti pozitivna i dobra, no kao i kod drugih stvari moguće ih je učiniti »pogubnim« pristupamo li im pogrešno. Oni su svojom pojavom i sadržajem unijeli velike promjene u naše živote i obitelji: promijenili su naš dnevni red, oblik komunikacije i zabave, odnose između starijih i mlađih... »Danas se više ne orijentiramo prema zvonjavi crkvenih zvona, već terminu televizijskog Dnevnika« – slikovit je predavačev opis snage i važnosti medija. Predstavljajući rezultate znanstveno-relevantnog istraživanja o utjecaju medija na obitelj, istaknuo je da je televizija za čak 78% ispitanika glavni izvor informacija o tematici muško-ženskih odnosa, bračnog i obiteljskog života, 53% ljudi pred ekranom na dan provodi između 2 i 3 sata, a njih 68% smatra kako ona uopće ne utječe na njihove odnose. Zar smo zaista toliko »imuni« na to snažno sredstvo?

Promatrajući malo pažljivije medijsku scenu možemo uočiti mnoštvo nasilja, pornografije, stereotipa i oglasa koji oblikuju naše osjećaje i odluke. Takav loš sadržaj utječe na odgoj djece, izaziva strah i tjeskobu, oponašanje i frustraciju; posebno je zaprepašćujuća činjenica da su sapunice u posljednjih desetak godina unišitile vrijednosti braka i obitelji u Latinskoj Americi te počele buditi simpatije prema zlu.

Završavajući izlaganje predavač je ponudio i neka rješenja: na društvenom planu potrebno je promicati proizvodnju pozitivnih sadržaja te omogućiti medijsko opismenjavanje, a roditelji bi trebali više vremena posvetiti djeci te svojim primjerom odgajati nov naraštaj koji će u medijima prepoznati obogaćujući izvor znanja i uspjeha.

četvrtak, 05.04.2007.

Pošteno uspješni?!

U našoj mladoj, demokratskoj zemlji Hrvatskoj svakog se dana u raznim tiskovinama i elektroničkim izdanjima susrećemo s brojnim aferama koje »ocrnjuju« visokorangirane političare, uspješne menađere, sposobne poslodavce, ali i obične liječnike, prosvjetne djelatnike i policajce. Oslikava li to, zaista, stvarno stanje u domovini? Ili mediji, posebice u posljednje vrijeme, u nedostatku priča izvlače »prljavo rublje« i prikazuju samo jednu stranu medalje?

Gledajući samo tu »paranormalnu« sliku medija ne bi nam trebalo mnogo vremena kako bismo zaključili da naši političari zapravo teže uspješnosti – ali ne za opće dobro, već osobne interese i dobitke. Nema tu mjesta poštenju i humanosti, pa oni su lopovi! Kradu gdje god stignu – počeli smo tako razmišljati o toj plemenitoj i moćnoj profesiji. No pogledamo li malo bolje kakvi smo zapravo MI, uočit ćemo da zagledani u tuđe dvorište previše kritiziramo! Pitam Vas: koliko često za privatne potrebe koristimo resurse tvrtke u kojoj radimo, bismo li uzeli novce iz novčanik koji smo pronašli na cesti, očekujemo li nagrade za našu pomoć ... Ja bih na sve odgovorio s DA. Stoga je krivo očekivati od drugih poštenje – kada se i sami tako ne ponašamo!

U politici se, kao i u svakom drugom zanimaju, postavlja pitanje što je važnije: biti ili ne biti pošten; biti ili ne biti uspješan? Osobno vjerujem da budemo li pošteno radili (a to znači da smo svjesni da možemo ponekad i pogriješiti) svoj posao, sigurno će to u konačnici donijeti uspješnost. Možda će to biti neka mala sitnica, ali će nas silno obradovati – jer smo sigurni da smo do nje došli na pravi način.

Zato, hrvatski predstavnici vlasti: trudite se raditi i biti pošteni, a kada nešto i krivo učinite – ne bojte se priznati jer ljudi cijene iskrenost! Neka nam svima poticaj bude nekoliko citata s Wikipedije.

Pročitaj me i na pollitika.com

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.