23.01.2006. 15:23
dome, slatki dome, slatki dome moj...
oprethodnompostusačuvajmebožeDa , znam sve je zvučalo jako zbrkano i navrat nanos, ali nipošto nisam ja kriva, napisala sam lijepi srcedrapateljno-oproštajni post, našla i prigodnu sličicu, sve spakirala i poslala...a onda se sve izgubilo! Nestalo u bespućima literalnog stvaralaštva, odnosno njegovom recycle- binu.
kakosamsada?
Ali, ne mogu se sad ljutiti, odmorna sam i sretna, upravo sam se raspakirala, otuširala i sad uživam u tišini doma svoga..
Jest da je malčice prljavo i vrišti za dobrim usisavanjem/pranjem + ekstenzivnim tretmanom domestosom ili bilo kojim bakrericidom, ali naprosto sam se srušila za komp i nemam namjeru ustajati
do večere!! Moram mejlati slike koje sam obećala prijateljicama, srediti poštu (elektronsku i inu..) nazvati starce, i još hrpu toga, ali sad da se prvo malo ispušem.
gdjesambilaštosamradila
Daklem, iako priznajem da je zvučalo veoma dramatično u mom nazovimogaoproštajnom postu, jedina drama je bila u tome što sam odluku donjela u jednom danu, što je nadasve nespecifično za mene. Ja ne putujem ni u Rijeku ako me se o tome ne obavijesti minimum 3 dana ranije, i usto zahtjevam potpun itinerarij i kartu grada. A to samo za županiju u kojoj živim 20 godina.
Za izlet u susjednu mi treba bar 20 dana prethodnog usklađivanja i minibus za robu i kozmetiku:)
Radilo se o kratkotrajnom poslu, koji me, na moj sveopći užas i strahovanje, natjerao da spakiram torbe u najhitnijem roku, i provedem dva tjedna u zaista, ali zaista hladnoj klimi, i ne samo u drugoj županiji već i državi.
Da ne govorim da sam jedva iskopala putovnicu...
I njemačko-hrvatski riječnik, nikad korišten, kupljen iz čistog i neiskvarenog optimizma...
Koji mi je uput koristio koliko i čaša leda eskimu, jer, ne znam jeste li znali, ali Austrijanci NE govore njemački!!
Govore nekakvim mischungom koji ni Arnold više ne bi prepoznao, majku mu terminatorsku..
Hoću reći, razumiju oni hoch deutch (kad im se hoće, jel), ali ja njih ni zeru, ma koliko se trudili dopunit sve gestikuliranjima...
Dobro, usprkos i unatoč jezikoslovnim problemima sve je bilo super, iako mi je bilo
H-H-H-HLADNO!!!
kakosamsenašlatamogdjesamsenašla
Poslić mi je sredila rođakinja koja već neko vrijeme radi vani, u jednom privaten poduzeću, kod jednog sasvim finog starijeg gospodine i njegove familie. Poduzeće se bavi nekakvim građevinarstvom, nabavom i prodajom (u principu preprodajom, al bit ću fina pa ih neću nazvat šanerima. UPS!), i imali su u posjeti poslovnog partnera kojem je trebala tajnica za tih par dana što je kod njih. Pa se moja draga S., ne budi lijena, sjetila mene i odlučila da bi to bila super prilika da se vidimo nakon hrrrpu godina, a i konačno ne bih imala izgovor da izbjegavam njeno gostoprimstvo.
Pa tako i bi.
izakraj
Znam da se moje negodovanje u sveziglede istog jasno ocrtava u mojim žalopojkama, ali kao što sam već rekla, baš ne volim iznenađenja...
Iako je ovo ispalo kao krasan odmor i malo extra cash in the pocket, usprkos tome što je isti iscurio u prvom shoppingu...
Al život je da se živi!
4 Komentara | Print | # | ^
