29.12.2005. 14:18
u p.m sa pms!!
Mrzim muškarce i njihovo okrivljavanje pms-a za sve što trenutno ne valja u vezi! Bez obzira potužila se ja na depresiju, bolove ili ga (pristojno!) zamolila da konačno počne spuštati dasku na wc-u; on će za to okriviti moj pms.
A što mi stvarno digne živac?! Kad DOISTA i imam pms, pa mu ne mogu reći kamo da se nosi sa tim svojim šovinističkim izjavama!
Imala ja pms ili ne, neke stvari će me uvijek smetati. A stvarnomrzim kad samo tako otpiše neku moju pritužbu ili komentar, jer ja - ETO- baš sad imam pms...
Pa šta?? Nisam zato nešto manje uračunjiva nego prekjučer?! Ne haluciniram da je wc daska ostala dignuta. Ako mi kažeš nešto bezobrazno i šovinistički, nećeš to umanjiti činjenicom da ću u narednih par dana doditi mjesečnicu!!
A stvarno podivljam kad me ne shvaća ozbiljno tih dana. Jutros smo započeli nekakvu prepirku oko toga hoćemo li danas otići do naših prijatelja. Pa je on rekao da će me "usput" odbaciti i u povratku iz grada pokupiti. Ja sam inzistirala da idemo zajedno, jer želim obaviti još nešto u gradu. Uglavnom, on zaključuje da mu se to čekanje "ne isplati" i ne da mu se gnjaviti.
Na što ja (sasvim opravdano, mislim) načisto popizdim i kažem mu da se meni puno toga u našem zajedničkom životu "ne isplati", ali da on zato nikad nije ostao bez ručka, čistih čarapa i ispeglanih košulja, da je blaženo pošteđen svih problema i domaćinstvu i da bi za promjenu mogao "žrtvovati vlastito razmaženo dupe" i učiniti nešto za mene.
(O.k, možda nisam to sve i rekla, ali sam definitivno mislila!!)
On me na to duuuugo pogledao, uzdahnuo nevjerovatnim mučeničkim uzdahom, koji su u stanju proizvesti samo muškarci friško preuzeti od mamice im; i izjavio:
- Imaš pms, jel´da?
- DA-PA-ŠTA????
- Ništa, ništa...(ovo je izgovoreno niskim glasom, kojim se obično služe u umobolnicama)
....samo pitam...
Ostala sam tako zatečena njegovom uvjerenošću u vlastitu nepogrešivost i pravednost da sam na tren ostala bez teksta, a već u idućoj sekundi su hormoni preuzeli upravljanje nad mojim tijelom dok se moj mozak presvičao na autopilot..
Zalupila sam vratima iz sve snage (volim što su nam vrata po kući staklena, pa u potpunosti odražavaju moj opravdani gnjev, i prolazim kućom zatvarajući vrata iza sebe dok temelji podrhtavaju), da bi se na kraju zaključala u kupaonu, pustila vodu u kadu, jer sam negdje pročitala da šum vode smiruje, sjela na rub i zamišljala kako pakiram kofere i nestajem na dva mjeseca dok je on na smrtnim mukama što mi se desilo...
Djetinjasto, ali pomaže. Ponovo počinjem disati, i glavom mi se motaju ubilačke misli koje uključuju najveći kuhinjski nož koji si možete zamisliti u okršaju sa njegovim "obiteljskim draguljima".
U redu, to je dobar znak, puno zdravije od raznih autodestruktivnih misli, neka ON malo pati za promjenu!!
Odlučujem da ću ga kazniti na klasično ženski način. Neću mu skuhati ručak, ostaviti ću mu samo jabuku i čašu vode uz tanjur.
Pa da vidimo kako će mu se to "isplatiti"...
Na žalost, moj opravdani gnjev posustaje dok se on pozdravlja samnom kroz zaključana vrata, a u glasu mu čujem smijeh. Znam da bi trebala biti uporna i dostojanstvena, ali i meni situacija odjednom postaje urnebesna, i počinjem se toliko smijati u sebi da mi suze frcaju na oči.
Kad čujem da je zatvorio vrata iza sebe, već mi je krivo k´o psu što se nismo oprostili.
A šta ako mu se nedaj-bože-nešto-desi, a rastali smo se na takav način??
(da, ja sam malo crnjak u nekim stvarima...)
Prije dva-tri sata je počeo padati snjeg kao šašav (u Opatiji to je dovoljan razlog za zabrinutost!!), pa ga zovem na mobitel i sipam svu silu savjeta (nema veze to što je on na toplom i sigurnom u svom uredu...).
Mislim da smo se pomirili. Iako, on nije ni bio svjestan da smo se i posvađali. I da sam bila na korak daleko od toga da se spakiram i odem...Što mrzim kad me ne shvaćaju ozbiljno...Prokleti pms...
A sad sam opet sva raznježena, vani pada snjeg, božićno drvce je osvjetljeno, mačka mi prede na krilu, život je tako lijep..
I razmišljam da mu napravim lazanje za ručak... To mu je najdraže jelo...
Uf, grozna sam...
15 Komentara | Print | # | ^
