egotrip
08.04.2008., utorak
definitivNO
|
Ne, ne i ne. Kako samo ne mogu stati, kako ne mogu da se držim taktike i uradim do kraja, moram ja neki drugi posao uzeti i svoje ideje zapostaviti. I eto, prije ili kasnije se desi, neki seronja počne srati kako mu nešta ne valja i kako on neće nešta moći, a nije ni pitao može li se izmjeniti i hoće li moće. Ne BIG, ne - radi svoje, ostavi neka neko drugi radi. Čitam neku jutro što je jedan mudrac rekao: "Čast čestitih je neovisnost od ljudi." Kako je samo u pravu, ali eto nisam htio sebe da slušam dok od mudraca ne pročitam. Nije đaba mudrac. Dobro sad, valja završiti započeto, pa svoje zajahati, ostalo otkazati, osim jednog projekta koji se ne može više otkazati. Smiriti se i kaniti tih eksternih projekata. Kasnije - uz trud, mi ostaje mnogo vremena da održavam određene projekte te da eksperementišem, kao što dolikuje polu-umjetniku na svojim stvarima, što će me u tom smjeru učiniti sretnim. Eto sada, nisam u Bosni, nego sam u metropoli. Nemaš skim kahve popiti. Sramota. Sve neki ekstremi, a nigdje ekstrema za kojeg granice ljubavi ne postoje. Kako li samo autor Sex & the City shvati da samo to se broji, kako? Dobar je, nema šta. Vidio provod, umjetnost i na kraj kraja shvat. Haman pa ko braća Wachowski. Hvala Bogu pa sretoh nju i izraste u ovo biće kojem ni ja više kraj ne znam, niti shvatam gdje mu je kraj, dok za početak mu dobro znam. Nemoj sinko sam, nemoj sam, reče jedan od večih mudraca. Tako je, samo uz ljubav i zajedno, uz razumjevanje. Pokakim ti posao koji završiš, a žena ti tužna kući sama na balkonu sjedi. Kakav je život daleko od roditelja, kada im nisi na usluzi, kada nisi tu da pokažeš da te život naučio zaista nešto. Najgora ljutnja izgleda je ljutnja na sebe. Ljudi je gase tako što kupe sebi nešto, što naprave neki belaj ili još gore stvari. Kasnije im krivo, ali to zlo ih promjeni u korjenu. Valja sitom biti zahvalan na zalogaju. Valja pametnom za razum odgovarati. Valja voljenom u šutnji istrajati. Ko bi rekao da te mafija, pokvareni duhovnjaci i poslovni uspjeh mogu dovesti do ljubavi. I opet, svaka čast onome ko shvati da je bitno da BIG pred Carry treba da plače. Milioner u kravati se valja po podu uglednog hotela, u grohotnom smjehu i sa nadom da konačno ne pobjegne od ljubavi. Nekad davno, jedna cura, u slatičarnoj u gluha doba mi reče: "Eh, najgluplji razlog zbog čega se ljudi mogu da druže je da su išli u isti razred, školu ili fax." Eh da, da je ona samo vidjela kako na silu se hoće po Božijim kućama da se druže. I da, djeca, mnogo djece. Ta pomisao me neki dan vrati među žive. Da se smiju, da plaču, da se leta sa i za njima. Kakav samo sklad u životu. Taman kada pomisliš da si ko nešta i skužio, dođe bebač i ideš iznova. Mjenja se svijet, nisi više odogovoran samo za sebe. Evo stol u metropoli drhti od ogromnog voza koji pola kilometra od mene prolazi, a ja se pitam kako onaj jedan čovjek je uspio, da zaista ne mora plaho kući. Žena se ne budi, djeca sve super. Pitam se, iz prostog razloga, jer nasuprot prije mjesec dana, sada ne shvatam kako može da ne ode kući i tako se tanka. Ali ko o tom razmišlja, brzo i poludi. No dobro, valja sada popraviti neki cirkuz, odogovoriti na tonu emailova, naspavati se i onda sutra raditi cijeli dan i prekosutra. Petak mala pauza i idemo dalje: subota, nedjelja ... |