ponedjeljak, 30.07.2007.
Biježi kišo s prozora....
-ewo mene...danas mi je tako dosadno, a za sve je krivo ovo usrano vrijeme...imala sam super planove za današnji dan, ali ne, uvijek se nešto mora ispriječiti...zar je tako uvijek u životu? Sto puta sam čula da ništa ne valja planirati jer to donosi navodno neku lošu sreću, ali ja na to nikad nisam obraćala pažnju jer ne volim glupa praznovjerja...ali eto i meni se desilo to da mi dan propadne zbog kiše...i šta sad mogu? sjediti u kući cjeli dan, biti na netu, gledati TV ili možda razglabati preko telefona, a ti moji razgovori inače traju satima pa onda svaki mjesec imam problema sa starom zbog računa, sva sreća pa je T-mobile izmislio opciju tulum:) svaka im čast....
Stvarno ovakav dan me često baci u bed, ali danas to i nije baš tako...mislim ono već sam rekla da mi je žao zbog propalih planova, ali ne mogu reći da sam totalno sjebana...zapravo kao da mi je svejedno za sve...inače sam poprilično neka živčana i svaka me sitnica može izbaciti iz takta, ali u zadnje vrijeme sve manje se živciram i čak i sama sebe iznenadim kako mogu biti flegma u nekim situacijama u kojima bi prije već počela vrištati na sve oko sebe...stvarno se mijenjam...mislim da su promjene dobre, pogotovo one na bolje, ali i općenito svaka promijena je dobra jer donosi nešto novo i jer odskače od uobičajenog i dosadnog....ljudima to treba jer kad previše uđu u neku kolotečinu iz nje se teško izlazi, a svaka i najmanja promjena nam pomaže, dinamika je stvarno važna...
mislim od kišovitog dana sam prešla na totalno neku krivu stranu i u neka dublja razmišljanja, ali negdje se moram ispucati, pa mi je tako trenutno ovdje najlakše jer i prečesti telefonski razgovori s istim ljudima postanu dosadni, iscrpljujući i kao da su neki rituali...
-ewo još jedna od najboljih pjesama od six packa
"Delfinov let"
Zagledan u ponor slanog doma svog,
delfin je sanjao kako leti svoj čudesni let,
zaljubljen u nebo, eto takvim se rodio,
previše tih i skroman da bi njegova priča obišla svet
i uvek kad bi pomislio kako krstari albatros,
sekao je pučinu ko adrenalin što seče mu krvotok,
širio je krila da dohvati Božji svod,
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok,
neki dođu srećni pa tako i odu, a on je pripao taboru drugom
i tog je dana na obalu smrknut okean izneo telo skrhano tugom.
Štepam svoje rane dok provodim dane između želja i istine,
logike ponestaje, rebus ne prestaje da mi para vijuge,
pravila ne važe moj prijatelj kaže da sve više veruje,
da čudne su sile podigle vile, da nas grešne razonode,
ja stojim postrani i čekam da vreme nacrta put do sna,
al kao delfina bukagije dubina sve više me vuku ka veridbi dna
DALI SAM TO JA?.........
-obožavam ovu pijesmu jer je za sve one čije se želje ne poklapaju sa njihovim mogućnostima...a baš tako je meni danas jer mi se planovi ne mogu ostvariti, a ja želim da se ostvare...pozdraff
