E g i p ć a n k a
srijeda, 13.07.2005.
Odmooooorrrrr
Sustavni pregled oliti rezime proteklih dana:
1. Spavam, jedem (puno jedem), pijem kavu, jedem (puno jedem).
2. Pokušaj odlaska na more, koji na kraju nije uspio zbog vremenskih neprilika koje mi nikako ne idu na ruku
3. Čišćenje stana
4. Izvadila sam svu robu iz ormara jer ne znam šta bih ponijela na put
5. na put idem u petak
6. ne znam kad se vraćam
7. Hoću li vam nedostajati?
Dakle ljudi moji došlo vrijeme da i Egipćanka spakira stvari, te krene stopom mnogih blogera, odnosno da se makne iz sredine u kojoj je trenutačno. More me ove godine očito neće vidjeti šmrc…međutim i nije mi pretjerano do mora, želim odmor u doslovnom smislu riječi - odmor, a za okupati se uvijek ima bazen. Odlazim na duži period tako da se neko vrijeme nećemo čitati…
Večeras sam pozvana na nekakvu feštu, a meni baš nešto i nije do fešte, ali ipak ću feštati…srijeda je baš idealan dan za zabavu.
Sve znate, pakiranje stvari (mnogo stvari) i put pod noge…bye bye
A Vi…pišite i dalje, želim vam ugodno i zabavno ljeto, u kompletu s ugodnim i zabavnim (znate šta sve ide), budite mi lijepo pozdravljeni…
Ah što mrzim oproštaje…šmrc…
Voli vas sve JA :)
nedjelja, 10.07.2005.
SMSni me bejbe
Već sam prije pisala o onom: poslati SMS ili ne? Čitala sam i da su drugi bloggeri bili više puta u takvoj dilemi. S obzirom da sam već odavno u apstinenciji što se "rizičnih SMS" poruka tiče…danas sam ga poslala, da jesam, poslala sam rizični SMS. Ničim izazvana (trijezne glave)…i…poruka je poslana. Doduše, moralna podrška od strane najbolje prijateljice bila je od velike pomoći.
Ovo ničim izazvana i nije baš sasvim točno, razlog što mi se dotični uvrtio u glavu je sasvim jasan i moje ispitivanje terena nije bilo bezrazložno.
Rizični SMS rizičan je iz razloga to vam osoba kojoj je poruka upućena možda i neće odgovoriti na istu…
Poruka je poslana, nastavljam pričati s frendicama, kao da se ništa nije desilo, cilj poruke citiram svoje riječi: Poslat ću mu SMS, čisto iz razloga da bar one 2 minute dok dobije poruku, dok je pročita i spremi mobitel u džep…misli na mene, bar te 2 minute da sam mu u glavi, poslat ću mu poruku samo zato da ga na minut uznemirim, da ga podsjetim…citat završen. Koja sam ja kučkica mislim se, pitam frendice jesam li, a one u glas: Ma niiiisiiii (nimalo pristrano).
Sadržaj poruke vam neću reći, sastoji se od 160 znakova, bez i jednog upitnika, dakle u tom je bit, poslati poruku a da ne uputim ni jedno jedino pitanje (da ne ispada da se interesiram)…Niz od izjavnih rečenica, intrigantan, ujedno zavodljiv (bez jasnih znakova, izjava…).
Par minuta poslije, dobijem povratnu poruku sa svim onim odgovorima koje nisam pitala, potrebnim informacijama…sad znam sve što trebam znati.
I sve ovo odvilo se u 5 minuta (koje život znače) jer dragi moji…TKO NE RISKIRA, TAJ NE PROFITIRA…
subota, 09.07.2005.
TV prodaja magle
Nakon besane noći popraćene grmljavinom….
Budim se u 7:50 tumaram po stanu, idem jesti, palim TV…userem se od straha…slučajno sam pojačala maximalno, kad na TV-u ima šta da vidiš…TV prodaja???!!!!!! Đizs Krajst, zabuljim se ja u to…Sa nevjericom sam gledala kako nam ljudovi s reklame pokušavaju uvaliti sve što nam je krajnje nepotrebno i beskorisno…
Artikl br 1. – Nudi se senzacionalna spravica za mršavljenje, točnije nekakav pojas, to naćuliš na sebe (oko guzice, struka, nogu, ruku, glave…svega gdje se omotati može), zatim to vibrira, ispušta neki toplinski zrak, ti se onda znojiš i skineš masu kg…i više Vam ne treba sauna, teretana, razno razne spravice…kupiš pojas s kojim se btw. Možeš sexati, šetati, kopati krompire, čuvati krave…potrebno ga je samo okolomotati oko nečega i viš ti čuda za 10 dana…I SVE TO ZA NEVJEROVATNIH 500kn+PDV+poštarina+seks sa poštarom (ako želiš ofkors, moraš platiti)…
Artikl br. 2 – su neizostavni noževi…
Prvo sve počne od jednog noža, to je veliki oštri nož, kojeg svaka kućanica mora imati, taj reže sve odreda, oš kruh, piletinu, prasetinu, limenke, krumpire, s njim možeš prepilati i drvo ispred kuće (ako ti se da), obraniti se od provalnika…itd. Na taj GLAVNI nož koji košta kojih 150kn+PeDeVe+poštarina+seks s poštarom (ako je poštar dobar), veže se još 20 drugih noževa koje možete dobiti po nevjerojatnoj cijeni od samo 200 kn+(sve već prije navedeno), dakle ako uzmete Veliki (tata) nož + 20 drugih (rođaka noževa) besplatno dobijete set od 6 (djece) noževa – to su oni mali noževi, koji su naravno jednako čvrsti, gipki, savitljivi i oštri…MEĐUTIM, ni to nije sve ako nazovete ODMAH sve ovo možete dobiti po senzacionalnoj cijeni od 200kn i gratis dobijete cjedilicu za limun i rendu (to je ono za izribati mrkvu i to)…
Artikl br. 3. Nešto kao multipraktik ili sokovnik – uglavnom Ono za ono gdje uvališ svega i svačega, a iz svega toga ispadne prekrasni koktel kakvog ni u najboljim koktel barovima ne bi dobili…
…i gledam ja u TeVe prodaju onako zbunjena iz kreveta, kolutam očima na svaku njihovu riječ tipa: senzacionalno, revolucionarno, jedinstveno, nevjerojatno…Uz tako lošu prezentaciju meni ne mogu ništa prodati, ni jastuke, ni deke ni jorgane…kad smo već kod jastuka mislim se ja…odoh u krevet, prerano je za TV, a kamoli za TeVe prodaju…
PS: to je bilo jutros…večeras (nisam van za divno čudo), pa odoh gledati Pripravnika, da vidim koga će Mr. Donald Trump otpustiti ovog puta…
petak, 08.07.2005.
Ljubičasta kiša, romantika i te stvari
Vrijeme je opet netipično za ljeto. Nije da žalim za žegom i 40°C, ali mi je malo strahovita ova grmljavina i kiša koja udara u prozore. Šta kod vas ne grmi? Evo kod mene grmi i baš se mislim, ako strefi grom ovog momenta negdje bliže – ode moj kompjuter u P.M. Ma imam ja taj neki sigurnosni – nešto, ali jednom sam se uvjerila da se u to baš i ne može pouzdati.
Naravno da opet pišem u 3:00h ujutro, a šta'š to mi je neka vrsta priče za laku noć. Pričam ju sama sebi, kad već nemam nikog adekvatnog da mi priču ispriča u live verziji, na tradicionalan način s knjigom u ruci. Gdje li je nestala romantika pitam se? Što je to romantika uopće? Kako ja poimam romantiku? Još davno sam ustvrdila da nisam romantični tip…ali…zar nam svima ponekad ne zatreba doza iste? Mislim da se romantične zalihe u meni tope, te da bih ubrzo trebala ubrizgati novu dozu. Međutim, na tržištu trenutno nema one vrste koju ja upotrebljavam. Romantične doze ne nabavljam preko noći, stoga čekat ću…dok se na tržištu ne pojavi prava kvalitetna…mislim, kao i svaki proizvod i romantika ima sebi sličnih, međutim nisam pristalica tzv. Romantike za jednu noć.
Našla se prava da priča o romantici!!!
Ma kakva romantika? Ja bih zakonom zabranila Valentinovo, prvenstveno iz razloga što nikad ne znam šta bih kupila frajeru, a i sve ostalo, srčeki, ružice, bombonjerice…sve me skupa uznemiruje…
……………prekasno je da filozofiram………………
Grmi i dalje…u čast kiši i grmljavini pustila sam si pjesmu od Princea – Purple rain (za sve one koji ne znaju, a takvih naravno nema to vam je ljubičasta kiša)…kakva je to kiša? Ljubičasta? A zašto nije Yellow rain? Ovo je pitanje ravno onom: zašto Mađarska nema more? Dopustite da u čast sivim oblacima, kiši i grmljavini posvetim par stihova iste pjesmice…da je nebo zvjezdano pjevala bih o zvijezdama, ovako ću o ljubičastoj kiši…(zvjezdano nebo, ljeto, ugodna ljetna noć, opet romantika…(romantika bolan))…
Zaključak: ljeto je romantično!!! (zaključih to točno u 3:17h, 8. srpnja 2005.)
Prince…PURPLE RAIN…
…I never wanted to be your weekend lover,
I only wanted to be some kind of friend,
Baby I could never steal you from another
It's such a shame our friendship had to end
Purple rain Purple rain
Purple rain Purple rain
Purple rain Purple rain
I only wanted to see you underneath the purple rain
Honey I know, I know, I know times are changing
It's time we all reach out for something new
That means you too,
U say you want a leader
But you can't seem to make up your mind
I think u better close it
And let me guide you to…the purple rain…
četvrtak, 07.07.2005.
Znam šta si radila prošlog ljeta
Znam Egipćanko šta si radila: pretprošlog i prošlog ljeta…Znam šta ćeš raditi i ovog…
Crtica iz ljetne večeri/dana…tamo jednom ili tu ili negdje, davno je to bilo, prije 365 dana, koji dan manje/više.
Ljetni dani započinju mi jednolično (pričam o nekoj vrsti godišnjeg odmora)…Ujutro (u intervalu od 12:00-14:00h) budim se, ukućani me popularno zovu Medvjed iz brloga…prvo što vidim je razmazano lice, komentiram: Shit opet sam zaspala sa šminkom!!! Kosa mi je zapetljana, al totalno, bote kakve ja to snove sanjam?? Silazim niz stepenice, stara čuje moj korak, ulazim u dnevni boravak ONA: Hm pi…a ti materina, kad si to sinoć došla? Tko te dovezao? Gdje si bila? S kim si bila? Dobro si se sjetila ustati…Dok ona postavlja pitanja i potpitanja, šutke držim čašu fante u ruci te je ispijam na EX…ONA: Mora da si sinoć popila pa gasiš žeđ…JA: Ljubim ja svoju majčicu najviše na svijetu…ONA: (smije se) ccc šta ćeš jesti?!
Nakon obilnog doručka odlazim pod tuš, pa na kavu u grad (jutarnju kavu u 15:00h) popodne, vruće mi je, pa i ne bi bilo u 15:00h je najveći zvizdan…obilazim sve koje trebam obići, dolazim kući taman prispijevam na popodnevnu (kućnu) kavu. Stara opet ispitiva: Nisi mi rekla tko te dovezao? JA: smijem se, ma dovezao me…, tj. dovezla me, dovezli su me…joooj majko kako mi je bilo dobro sinoć…Stara odustaje. U intervalu od 19:00-20:00h ne ispuštam mobitel iz ruke…ONA: Kome sad pišeš poruku? JA: Tvom zetu! Uskačem u kadu, depiliram sve što se depilirati da, trackam se mlijekom za tijelo, histerično kombiniram šta ću obući, šminkam se…duugo se šminkam…stavljam obilje parfema (toliko da se gušim u njemu), kitim se raznovrsnim nakitom…IZLAZIM-opet…ONA: Nećeš večeras dugo? Možeš li ti bar jednu večer doći na vrijeme kući kao svi normalni ljudi? JA: Ali majko nisam ja kriva što si me rodila nenormalnu…JA: Ovaaaaajjj maaaajjjkkoooo, hoćeš mi dati koju novčanicu; više malenih ili jednu veliku, sasvim je svejedno?! Hoćeš li mi dati i jednu kutijicu cigareta??? Stara popušta, sve daje samo da joj se sklonim s očiju onako utegnuta i natrackana…
Vraćam se na mjesto zločina od sinoć…imam feeling kao da sam u DE JA VU filmu, sve je gotovo isto kao i sinoć, samo je moja garderoba drugačija. Reklamiram se po kafiću, zovem konobara X puta…i on donosi, donosi i donosi cugu…I društvo je odjednom veselo, krajem oka skužim njega…osmjehnem se samo ( a u glavi mislim, jooj kako bih te sad odmah tu ispred sebe, noge bih ti otpale da se došetaš korak bliže meni)…Okrenem se, u tom trenu oko struka osjetim ruke…njegove ruke: Hello mu velim…večer se nastavlja do dugo u noć, u vruću ljetnu noć…Zujimo kao krijesnice u noći, društvo se ponapijalo…Već se razdanilo, dovozi tj. dovoze (hehe) me kući…Izlazim iz auta, u sebi ponavljam, ti si trijezna, ti si trijezna, stavljam sjajilo na usne u 5:30 ujutro da imam svježi look ako stara slučajno ustane ili nedaj bože stari…Otključavam kuću, pri zatvaranju vrata padne mi torba, lupim vratima…sve je cool velim si, imaš ti curo godina nije bed ako stara ustane…Gladna sam, ali kako sad jesti, probudit ću nekoga…čujem nešto škripi, ukočim se na hodniku, skidam štikle…penjem se uz stepenice, ne nema vremena za skidanje šminke, legnem u krevet…smijem se sama sebi…15 min. Poslije čujem starog kako ustaje na WC uuuuuhh izvukla sam se…Zaspem…
Dižem se ujutro u intervalu od podne do 2…sa šminkom, raščupana, silazim niz stepenice, starci gledaju u mene…odmahujem rukom…bila je to još jedna ljetna i besana noć….
PS: Ovu sliku sam osobno slikala danima, to je umjetnost ljudi…ulje na platnu…ni Ivan Lacković – Croata nije mi ravan…J
srijeda, 06.07.2005.
Pametovanje u 3h ujutro
Više puta mi je predloženo i sugerirano da promijenim dizajn. NE, ja ga neću mijenjati, jer…zar vam u Egiptu nije osnovni cilj vidjeti piramide i sfinge, pustinju i pokoju devu? Oni s dubljim novčanikom odlučili bi se i za krstarenje Nilom…ALI dragi moji niste u Egiptu već na Egipćankinom blogu, te jedino što vam iz svog turističkog asortimana mogu ponuditi je –post s pravom da ga komentirate…
…zavolila sam svoj blog – ovakvog kakav je…
S obzirom da sam prvi put za online dnevnik blog čula na TV-u i u sebi pomislila: Koja budala vodi online dnevnik…pa i ja postala jedna od tih budala…ubrzo sam shvatila, da upravo tu na blogu ima svega, ali budala nema ni najmanje – bar ja nisam naletila na iste…
I na kraju htjela ja to ili ne…zavoljeh svoje online prijatelje bloggere…one koji znaju za Egipćanku…volim ja i svoje prijatelje u privatnom životu…ali me oni znaju pod drugim imenom, Egipćankom me imate pravo zvati samo Vi i čitati samo VI…
Egipćanka poručuje: Blog nas uči da promislimo glavom prije nego kažemo, da nam prsti ne budu brži od pameti, da ne komentiramo ono što ne bi trebali, da se prijateljstvo može steći na 100 načina ako igramo fairplay, da ne zavidimo drugima na boljoj poziciji, da smo u stanju tješiti i sasvim nepoznate osobe, te ono zadnje i najvažnije…da nam «sasvim nepoznata» osoba svojim komentarom može uljepšati dan, nasmijati nas, dati savjet i postati nam draga…
PS: ovaj post je uistinu zaslužio naziv "Pametovanje u 3h ujutro", pa naravno da ne spavam...mislim da je pun mjesec/mlađak, al ne mogu 100% tvrditi jer...oblačno je...ma pun je mjesec...
ponedjeljak, 04.07.2005.
More sinje, more plavo, more Jadansko
Zadnjih dana gledam na TV-u, vrte se teme tipa: Kako odabrati idealan kupaći kostim? Kako se ponašati na plaži? Koje je idealno ljetno štivo? …itd…
Mislim se ja, pa čovječe šta nam sve to treba? Da neki likovi s Te-Vea mene uče kakav badić mi najbolje pristaje, hoću li na plaži sjediti, ležati, što ću čitati??!! Ispada da smo svi inferiorni, pa da ne znamo sami ocijeniti…
Činjenica je da na plaži ima svakojakog svijeta, razno raznih turista, turista vikendaša, kulturnih turista, malo manje kulturnih, tu su i domaći ljudi…Činjenica No.2. je da meni osobno pojedinci idu na živce, posebno kad je gužva, pa onda sam prisiljena slušati svakakve priče jer isti ti leže tik do mene, tu su i neizostavna dovikivanja: «Babo vid' kako plivam, Amire ne idi u duboko, Lucija izlazi iz vode pomodrila si, Oš lubenice, oš paradajiz?, uuu vid' ove jest dobra! Itd…«
Međutim to je dio naše turističke svakodnevnice, kao i da plažom šetaju prodavači koji viču: »Kukuuuruuz, kukuuruz, Krafneee, krafne, s čokoladom, marmeladom…, uljeee, ulje maslinovo ulje, kokice, kokice male 3 velike 5 kuna…«
Konstatirala sam da su hrvati još najkulturniji turisti, mi smo tzv. Šminkeri kako nas od milja zovu diljem svijeta, frajeri su nam zgodni, cure također, ne nosimo plastične sandalice tipa čeha, ne izgorimo kao njemci, ne kitimo se zlatom, ne zjačimo po plaži…
Možda bi uistinu i trebao postojati neki etičko/moralni kodeks ponašanja na plaži, ali kako to ustrojiti? Plaža je plaža, tu se ljudi šetaju polugoli, dobna struktura ljudi na plaži je od beba koje pužu do staraca u poodmaklim godinama…Što se može napraviti u pogledu moralnijeg ponašanja? Staviti zabrane: Nema skidanja u toples, nema pišanja u more? Pa kako ćeš ti u masi kontrolirati ko se popišao, pardon urinirao u naše sinje more…Ma po cijele dane slušam o moru, plaži, autocesti, turistima, turističkoj ponudi, badićima, luftićima, piciginu…
Ah to ljeto…
Alternativa moru – jezero, rijeka, bazen…nakon što se okupam u moru, uslijedit će i alternativne vode stajaćice i tekućice, bitno je da se ja utoćam pa…baš me boli briga ako će mi oko glave skakati dječurlija, ako će do mene dopirati miris salame, pomidore, paštete iz konzerve…to je Hrvatska, kome se ne sviđa nek ljetuje negdje drugdje, meni je tu sasvim u redu…
subota, 02.07.2005.
Puše bura!!!!!! Puši i ti nju...
Cijenjeni blogeri…
Ja stvarno nemam sreće, kakvo je ovo vrijeme??? Puše bura, danas na kavi sam se gotovo pa smrzla u majici kratkih rukava. Tako da ništa od mora sutra, možda idući tjedan…šmrc…
Kako je ovih dana bilo pakleno vruće, danima sam živjela u propuhu u stanu i naravno, pojavila se i posljedica propuha – moje desno oko je krvavo i boli me i ružna sam sada…Prepadnem se kad se vidim u ogledalu, o jadno moje crno oko…Po hitnom postupku stavljala sam obloge od kamilice, ali…ne pomaže…a kako ću večeras u grad s anomalijom na licu? Doduše malo mi je bolje nego sinoć i jutros, ali još uvijek je krvavo…moram nositi ooogromne naočale da me se ljudi ne boje…ah…tragedije te…
Završio je i taj 6. mjesec, Thx God!!! Za 10-15 dana odoh vam ja, svojoj majci da me tetoši…Toliko godina živim sama, a onda dođem kod mame kao da nikad nisam ni otišla; ništa ne radim, samo spavam i izlazim, ne sjetim se ni suđe skloniti nakon jela. Činjenica je da me mama razmazila, naime ja do 16.-godine ni kreveta nisam sama spremala (rijetko), ali od 16-te, sve se okrenulo, morala sam naučiti kuhati i sve ostalo…o svemu se brinuti…tko bi gori, sad je doli…Međutim danas, 6 godina kasnije – sretna sam jer sam samostalna, jer se znam brinuti sama o sebi, jer uživam slobodu…
Neki dan sam se sjetila serije ALO, ALO to je definitivno najbolja humoristična serija, zapravo dobra mi je još i Zvonili ste Milorde…, engleski humor nikad se nije mogao mjeriti sa američkim…Trenutno na TV-u gledam-ništa, tu i tamo neki film, Kevin Hilla (ona mala slatka crnkinja, ljubim je ja), …sapunice bi zakonom zabranila!!! To je ispiranje mozga i ništa drugo, zatupljivanje maximalno, bile su atrakcija prije kojih 8-9 godina, (Santa Barbara, Marisol)…koja ih budala još uvijek otkupljiva?? Bilo bi im bolje da otkupe par kvalitetnih dokumentaraca…Šta vi gledate??? Ja trenutno gledam poprsje ove ženske na slici i nabijam si komplekse…