efze

1.
Kao u vicu: što je to malo i crveno, iz svemira, a pleše? Moja draga prijateljica, najradije bi je nazvao spasiteljicom, s kojom se poznajem taman oko dva mjeseca a veže nas jedan zanimljiv odnos. Sreli smo se rezajući dim unutar velikog šatora na jednoj krasnoj modno-kulturnoj priredbi u Varaždinu koja se u tih nekoliko dana što sam bio tamo pokazala jednim od boljih načina da dobijete infarkt ukoliko vam život nije drag. Hm, poželio sam se i sam vratiti par puta tamo zadnjih mjesec dana, baš zato :)
A upoznali smo se kao wrestleri prije dvoboja-prvu večer vaganje težine,već drugu klinč.Prvu večer trosatna šetnja koja bi me normalnog ubila u pojam, drugu večer divlje razvaljivanje hotelske sobe, trojka po Richteru, gdje su letjeli i kreveti i jastuci i plahte i boca vina i rizle i svašta još.
2.
Kako mi se sada ne da objašnjavati odnos koji se razvijao unutar iduća dva mjeseca, nemam vremena sada jer moram raditi (!), kazat ću da je ona sada, nakon nekog vremena, prestala nadati se da je to bilo božansko spajanje i mjesto mu prepustila mojoj, vjerojatno natprirodno dobroj, tehnici. Niti jedno niti drugo nije točno.Kao prvo, božansko spajanje me više podsjeća na ljubav na prvi pogled. Poznaš me, dancerice, znaš da se to nije dogodilo, znaš i zašto. Drugo, sumnjam da sam superioran tehničar.
Postoje cure, neke si i upoznala, koje bi se slatko nasmijalne tvojoj teoriji.
3.
Što smo mi sada?Dvaput po dva ramena za plakanje?Samo dva ramena za plakanje?
Znam, i znaš, ono što nismo. Jer nisam sposoban. Što je najgore, uporan sam u tome da odbijam i odbijam mada znam da ću na onoj strani na kojoj želim ići uvijek nalaziti jednako previsok zid. I nikako ga preskočiti. Danas sam pokušao, i par dana prije. I uvijek previsoko. Jebemti.
4.
Moja draga spasiteljica, eto, dolazi u Zgb živjeti. Sjećam se kako mi je govorila da mi je situacija s njom u gradu poput babysittinga. Hm...Možda sam se stvarno samo tako ponašao, nervozno i nadrkano, ne znam zašto, valjda mi je tolerancija malo propala zadnje vrijeme...Ne znam što će tu biti, mislim znam, ja budem sam i dalje i dalje se nadao istoj onoj plesačici (ne svemirskoj, ne ni plesačici ali eto...) kojoj sam pet godina uporno stajao na nozi i koja me sad više ne želi. Jebiga, sudbina luzera je takva da nikad ne budu sretni. Možda jesam luzer, ali sam barem iskren luzer. I kad se s nekim želim poševiti, kažem to. Kad se zaljubim kažem to. Kad želim biti prijatelj, kažem. A ne fintiram. Ali to žene više ne cijene. Ko nas šiša kad smo idijoti. draga plesačice (prava svemirska), ja i ti još puno kruha moramo pojesti. Pa bar neka bude domaći.