....:Annabell Lee:.....
nedjelja, 13.05.2007.
Vrijeme je ono što sprječava stvari da se istovremeno događaju
Ja sam dijete izgubljeno u vremenu...
Živim negdje na granici prošlosti,sadašnjosti,budućnosti,reala i fantazije...
Moja mašta je možda poviše razvijena.
/Pripisat ću to svojim starcima i puzzlama koje su mi dali salgati kad sam bila mala./
Ukomponirala sam neke stvari koje očekujem da se dogode,a neće.
Da vidim nekog, kog znam da neću tako skoro vidjeti...
Volim sjediti sama na Trgu promatrajući druge ljude...
Kad znam da nešto želim,a ne znam želim li to samo zato da to dobijem,ili želim li to istinski...
Mislim da je ono prvo
trebam li se osijećati kao fufa...?!
Kao samo utjelovljenje te definicije...?!
S obzirom na ono što je bilo prije nepunih 365 dana,prije 2 dana i tako to...?!
Ne znam
želim li Njega1,Njega2,Njega3 ili Njega4....
Teoretski želim biti sama,ali...?!
Žudim za društvom, prijateljima, razgovorima, kilometražnim sms-ovima, vremenskim razlikama....
Ne žudim za Močvarom!!!
...imam rane posvuda po tijelu od raznoraznih čikova i sl. gluposti
Još malo pa maturanti odlaze...
ja prestajem biti prvašica....
postajem drugašica....
pa onda i to prestajem
malo,malo i nađem se na prijemnima sa knedlom u grlu hoću li uspjeti ili ne...
do jučer sam bila samo osmaš...
